Žarko ružičasti ruž na usne, osmijeh na najjače, podočnjake
na ignore. I tako svaki dan ispočetka.
Ne moraš
čekati ” jingle bells time” da se makneš od moranja, izoliraš od kvocanja,
okreneš leđa robovanjima, pokažeš srednji prst kenjkanjima. Ne mora grad biti
preplavljen šljokičastim ukrasima i blještavim lampicama, da shvatiš da može i
drukčije. Da o tebi ovisi.
O tvojim
snovima, maštanjima, nadanjima.
Pusti
zavidne, polovične, mizerne, duhom slabe, nedostatne, znanjem oskudne, emocijama lišene…
Zainati se!
Svaki put
kad te pokušaju uvjeriti u pizdarije. Kad ti prodaju maglu. Kad misle da si
glup, jer si prešutio, nisi uzvratio.
Kad misle da su pobijedili. Da su ti podvalili. Da q.rca ne kužiš i ništa ne
vidiš.
Zainati se.
Zablistaj! Voli, ljubi, smij se, pleši!
Vjeruj da
dobro na kraju pobjeđuje. Da dobar ne znači naivan i glup. Da još ima ljubavi u ljudima. Da istina nema
mira, dok na površinu ne ispliva. Da je dobro biti dobar. Vjeruj da postoje
ljudi, koji imaju muda, stvari nazvati pravim imenom. Vjeruj da nema vrjednije
stvari od obitelji koja ti drži leđa i pravog prijatelja. Vjeruj da u iskrenoj
ljubavi nema oduzimanja i zbrajanja, nema kalkulacija.
Vjeruj u
Djeda Mraza. Vjeruj u Dashera, Prancera, Vixen, Cometa, Cupida, Donnera,
Blitzena i Rudolfa. U Božićnu čaroliju.
Vjeruj u što
god hoćeš, samo neka magija potraje duže od adventa.
Žarko
ružičasti ruž na usne, osmijeh na najjače, podočnjake na ignore. I tako svaki
dan ispočetka.
Piše: Marina Vidaković / Amazonke
