Žarko ružičasti ruž na usne, osmijeh na najjače, podočnjake na ignore. I tako svaki dan ispočetka.

Ne moraš čekati ” jingle bells time” da se makneš od moranja, izoliraš od kvocanja, okreneš leđa robovanjima, pokažeš srednji prst kenjkanjima. Ne mora grad biti preplavljen šljokičastim ukrasima i blještavim lampicama, da shvatiš da može i drukčije. Da o tebi ovisi.

O tvojim snovima, maštanjima, nadanjima.

Pusti zavidne, polovične, mizerne, duhom slabe, nedostatne, znanjem oskudne,  emocijama lišene…

Zainati se!

Svaki put kad te pokušaju uvjeriti u pizdarije. Kad ti prodaju maglu. Kad misle da si glup, jer si prešutio,  nisi uzvratio. Kad misle da su pobijedili. Da su ti podvalili. Da q.rca ne kužiš i ništa ne vidiš.

Zainati se.

Zablistaj! Voli, ljubi, smij se, pleši!

Vjeruj da dobro na kraju pobjeđuje. Da dobar ne znači naivan i glup.  Da još ima ljubavi u ljudima. Da istina nema mira, dok na površinu ne ispliva. Da je dobro biti dobar. Vjeruj da postoje ljudi, koji imaju muda, stvari nazvati pravim imenom. Vjeruj da nema vrjednije stvari od obitelji koja ti drži leđa i pravog prijatelja. Vjeruj da u iskrenoj ljubavi nema oduzimanja i zbrajanja, nema kalkulacija.

Vjeruj u Djeda Mraza. Vjeruj u Dashera, Prancera, Vixen, Cometa, Cupida, Donnera, Blitzena i Rudolfa. U Božićnu čaroliju.

Vjeruj u što god hoćeš, samo neka magija potraje duže od adventa.

Žarko ružičasti ruž na usne, osmijeh na najjače, podočnjake na ignore. I tako svaki dan ispočetka.

Piše: Marina Vidaković / Amazonke