Razapet između ekonomskih i političkih moćnika Kine i Indije, sa nešto više od 760.000 stanovnika, Butan je širom svijeta poznat i kao “najsretnija zemlja na svijetu” i po svojoj nekonvencionalnoj mjeri nacionalnog razvoja: bruto nacionalna sreća.

Koncept je 1972. godine implementirao četvrti kralj Butana, Jigme Singye Wangchuck. Izbjegavajući tradicionalne ekonomske kvalifikacije, Butan ocjenjuje ukupnu dobrobit svoje zemlje na osnovu održivog i ravnopravnog društveno-ekonomskog razvoja, očuvanje okoliša, očuvanja i promocije kulture i dobrog upravljanja.

Dok ovo kraljevstvo otvara granice, budistički monah Khedrupchen Rinpoche podijelio je svoje tajne zbog razumijevanja jedinstvenog pristupa nacije sreći.

"Sreća je briga svih. Bez obzira da li to priznajete ili ne, ovo je svrha svakog ljudskog bića", kaže peti reinkarnirani i čelnik hrama Sangchen Ogyen Tsuklag u Trongsi.

Rinpoche, piše BBC, zna sve o potrazi za srećom. Dolazeći na svoju poziciju sa 19 godina, 2009. godine, bio je jedan od najmlađih Rinpochesa (duhovni učitelj) u Butanu u to vrijeme. Posljednjih 12 godina života posvetio je poučavanju svijeta o budističkim principima i načinu na koji se oni mogu primijeniti kako bi život učinili sretnijim svaki dan, bez obzira na kulturu ili vjeru.

Šta je bruto nacionalna sreća

"Bruto nacionalna sreća je skup kolektivnih uslova koji su općenito potrebni za dobar život", rekao je Rinpoche.

Prije pandemije, on je putovao svijetom držeći predavanja i radionice kroz svoju Neykor inicijativu. Također je radio na izgradnji prve budističke akademije u Butanu koja će biti otvorena za sve zainteresovane za učenje o budističkoj filozofiji, bez obzira na porijeklo ili vjeru.

"Sve što sam radio stavljeno je na čekanje. Odlučio sam vidjeti ovo kao priliku da produbim vlastito iskustvo i izoliram se. Otišao sam u planine i živio tamo s vrlo malo hrane, u teškim vremenskim uvjetima, bez zaklona, osim u pećini. To mi je dalo vremena da zaista upijem vlastita učenja. Ono što je postalo vrlo jasno je da prava sreća nema veze s vanjskim pojavama, to je urođeno", kaže ovaj monah.

Naravno, Rinpoche je naglasio da ne treba ići u takve krajnosti da bi se pronašao mir.

"Moramo prestati tragati za srećom u iskustvima izvan nas samih. Postoje, po mom mišljenju, četiri stuba - ljubaznost, suosjećanje, nevezanost i karma, koju svako može lako prihvatiti u bilo kojem trenutku svog života, s bilo kojeg mjesta", kaže Rinpoche.

Prema njegovim riječima, ljubaznost je "ključ stvaranja sreće ne samo na ličnom nivou, već i za druge". Naglasio je važnost da prvo budete ljubazni prema sebi i kako to dovodi do saosjećanja prema drugima.

"Morate voljeti sebe i zaista znati da ste, bez obzira na okolnosti, dovoljno dobri. Odatle možete to prenijeti na druge", kazao je on. Rinpocheov treći stup, nevezanost ili nepostojanost, je budistički koncept koji je u korijenu butanske kulture.

Kad nešto pođe po zlu nemojte postati depresivni

"Kad nešto pođe po zlu, nemojte odmah postati depresivni jer će se stvari promijeniti. Ako prihvatimo da su sve stvari nestalne, to znači da može doći do promjene, a s promjenom postoji i nada. Prihvaćanje da stvari ne traju, uključujući uspjeh i bogatstvo, omogućava vam da zaista cijenite ono što vam je pri ruci", rekao je Rinpoche.

Prema Rinpocheu, četvrti stub, karma, nije ono što izgleda.

"Karma je potpuno pogrešno shvaćena. Većina ljudi misli da to znači da ako učinite nešto loše, da će vam se dogoditi nešto loše, poput oblika univerzalne osvete ili kazne. To uopće nije to. Radi se o uzroku, stanju i prihvatiti da vaši postupci i izbori imaju utjecaj na svijet oko vas. To je poput sadnje sjemena drveta. Ako posadimo sjeme manga, dobićemo drvo manga. Ne možemo posaditi sjeme jabuke i očekivati drvo manga za uzgoj”, kaže on uz smijeh. "Vjerovanje u karmu prilika je za vas da se transformirate, oblikujete, da zaista radite na tome ko želite postati i učiniti ono što želite postići", dodaje.

Da postoji jedan savjet koji bi Rinpoche mogao podijeliti sa svijetom, to bi bio sljedeći:

"Uvijek zapamtite da je najvažnije živjeti život u sadašnjem trenutku i da sreća nije nusprodukt vanjskih faktora, već rezultat pozitivnog uvjetovanja vašeg uma. Sreća je svima na dohvat ruke".

Zajedništvo i pomaganje drugima

Chunjur Dozi, bivši turistički vodič, vjeruje da je osjećaj kolektivne samilosti Butana ukorijenjen u religiji.

"Imamo snažan osjećaj zajedništva za pomaganje drugima, koji dolazi od većine stanovništva, koje je budističko. Uvijek smatram da li će ono što radim biti od koristi zajednici", kaže on.

Nakon što više nije mogao raditi kao vodič tokom pandemije, Dozi je preispitao svoju perspektivu i vratio se u svoje selo Tekizampa u maju 2020.

"Najteže mi je bilo nositi se s gubitkom posla za koji sam mislio da je siguran. Međutim, nisam bio bez ikakvih alternativa. Mogao sam se vratiti u svoje selo i vratiti se na zemlju, uzgajati i prodavati proizvode. Od tada je iskoristio svoje iskustvo kao turistički vodič kako bi angažirao svoje vršnjake u pronalaženju načina za promociju lokalne kulture turistima sada kada je Kraljevina ponovo otvorila svoje granice. Potaknuo sam ljude da razrade naše domaće recepte s crvenom rižom kako bi bili što autentičniji kako bi ljudi mogli naučiti o našoj domaćoj kuhinji", rekao je.

Osim što je prihvatila dobrotu i saosećajno živela prema drugima, pandemija je takođe pojačala važnost dobrodošlice promjenama u Doziju. Od povratka u svoje selo naučio je stolarstvo i pomagao svojim komšijama u popravljanju kuća dok su se bavili velikim komunalnim projektom.

Problema ima kao i svugdje

Iako Rinpoche tvrdi da je Butan "nevjerovatno miran i da ima ovo veličanstveno i netaknuto prirodno okruženje, on također priznaje da Kraljevstvo ima svojih problema, kao i svugdje drugdje. Inflacija nastavlja rasti, nesigurnost s hranom je takođe stvarnost, jer Butan uvozi oko 50 posto hrane,. Uticaj zatvaranja granica od marta 2020. do avgusta 2021. također je značio da je i najmanje 50.000 pojedinaca koji rade u turističkoj industriji izgubilo posao i sredstva za život, poput Dozija.

Ipak, dobro upravljanje, jedan od kamena temeljca GNH -a, bilo je ključno za opstanak Butana tokom cijele pandemije. Brzi odgovor vlade na društveno-ekonomski utjecaj koronavirusa pohvalio je međunarodna zajednica jer je odgodio plaćanje poreza i izdao novčanu pomoć građanima. Članovi parlamenta donirali su mjesečnu platu za pomoć. Vlada je takođe dala prioritet vakcinaciji svojih građana i trenutno je 90,2 posto populacije koja ispunjava uslove potpuno vakcinisano.

"Ono što je posebno u vezi s Butancima je to što uvijek postoji ujedinjeni osjećaj zahvalnosti, zajedničke dobrobiti i nacionalnog identiteta", kazao je Thinley Choden, poduzetnik i konsultant.

Choden vjeruje da je dio razloga zašto Butanci sreću gledaju drugačije od drugih kultura i njihova sposobnost da pomire prošlost i sadašnjost.

"Butanska kultura snažno je ukorijenjena u našim tradicijama i duhovnim vrijednostima, ali mi smo vrlo progresivno i praktično društvo. Općenito, naša kultura i religija nisu propisane i nisu crno-bijeli izbor, već se kreću srednjim putem u svakodnevni život", kaže on. klix.ba

Četrdesete mogu biti predivna zbrka s vremena na vrijeme. Ali četrdesete su i jednostavne. Za sobom smo ostavili loše odluke i prekrasne uspomene. Oko četrdesete počinjemo gledati prema unutra. Četrdesete znaju da se najbolji dani života još nisu ni dogodili!

Kako se čarobni broj 40 pojavljuje u našem životu, počinjemo shvaćati da je život nešto više od beskrajne hrpe rublja, suđa i djece koja se zabavljaju sa svojim aktivnostima. Proveli smo cijeli odrasli život pokušavajući sebi dati nešto izvan sebe.

Potrošili smo toliko vremena i energije na druge, pokušavali dokazati naše postojanje, da smo zaboravili na sebe na tom putu.

Dođe tako čarobni dan kada gledamo oko sebe i shvaćamo da smo jedino sami odgovorni za sebe. Oko 40-te počinjemo gledati prema unutra.

Počnemo se pitati što su naše strasti i koje interese imamo. Vjerojatno smo odvojili neko vrijeme za stvari u kojima smo uživali tijekom posljednjih nekoliko godina, ali više da bismo izbjegli ludilo naših kućanstava nego što je to bila stvarna strast zbog koje je naše srce pjevalo.

Počnemo postavljati pitanje: što da radim sada? Sada kada možemo učiniti sve što želimo učiniti, jer više ne moramo brinuti za djecu niti se misliti što ćemo kuhati za večeru. Zbunjeni smo.

Tko sam ja? Što me inspirira? Što čini da se moje srce smiješi? Sva ta pitanja postaju važna u našim umovima.

Moramo pronaći odgovore. Tražimo odjeljak za samopomoć u knjižari. Imamo sastanke s životnim trenerima ili terapeutima. Počinjemo se upuštati u ovakve razgovore s prijateljima.

Ono što vidimo unutar sebe ponekad nas plaši. Ta snažna želja da postajemo svjesniji onoga što nas inspirira je veća nego što smo ikada dopustili.

Neki od nas se ljute na sebe jer su sve ove godine zapostavljali svoje strasti. Neki od nas su se uplašili koliko je ta želja jaka. Neki od nas nemaju pojma koje su uistinu njihove strasti. Ali tada započinje buđenje.

Ljudi koji nas promatraju sa strane mogli bi reći da je to kriza srednjih godina, a ne buđenje. Mi sami to možemo nazvati krizom, a ne buđenjem.

Kriza se definira kao nestabilna ili čak opasna situacija – a mi se možda osjećamo nestabilno u svijetu koji smo tako dobro poznavali, u svijetu u kojem smo shvatili sva pravila i rasporede.

Zatim, čini se, sve to se mijenja preko noći. Probudimo se s tim čudnim osjećajima koje doživljavamo. Počinjemo prepoznavati ili postajemo svjesni nečega što se vrtloži u nama. Nešto duboko i stvarno unutar nas.

Možda s 40 godina postanemo svjesni da smo važan dio ove krreacije i otkrivamo darove koje imamo ponuditi.

Pronalazimo mekše načine kojima društvu dajemo do znanja da imamo nešto za ponuditi… Sebe.

Više ne osjećamo potrebu za upravljanjem striktnim rasporedom. Sada, kada idemo na tečaj joge ili odemo u knjižaru, doista to radimo radi uživanja, a ne radi bijega. Svjesni smo svih mogućnosti onoga što imamo i tko smo.

Sada smo spremni odvojiti vrijeme za sebe. Spremni smo na čaroliju koju donose četrdesete.

A četrdesete znaju da se najbolji dani života – još nisu ni dogodili! atma.hr

Ne daj strast, stvaralaštvo, želju da potrčiš, plešeš, sanjariš, VOLIŠ. To nikome ne daj!

Kako odrastamo, kao da lagano gubimo svoje dječje snove, slušajući kako je to teško, nemoguće, nije to za tebe … Pa često se nađemo u nedoumici, mogu li ja to? Došla sam upravo reći to, da – ti možeš to!

A tko sam, zapravo ja? Memorije moje zapisane u dnevniku prošlosti kažu: rođena u Bitoli, živjela u Skopju, Nizozemskoj, Beogradu. Završila pravo kao najbolji student generacije, magistrirala, doktorirala i neki pravosudni ispit. Ne znam koliko certifikata drugih. Ne brojim.

Bila i u komunizmu i u pluralizmu na nekim, kako se to kaže, odgovornim pozicijama. Dovoljno da razumijem kako je kada sjediš s ove i s one druge strane. Upoznaš sve poznate i nepoznate rođake i prijatelje. Diplomacijom sam se bavila više od desetljeća, gdje sam upoznala ljude, običaje – i naučila da čovjek je čovjek, bez obzira na pasoš.

Koliko li sam puta slušala priče: “Pusti, nije to za tebe … E kad bi bilo lako, svi bi bili to …” Kad bi ih poslušala, ne bi se maknula s kućnoga praga. Ali nisam, možda iz prkosa ili znatiželje, ali nisam marila za te riječi.

Prešla sam tridesetu kada sam počela prve lekcije engleskog. Kasno? Za njih možda, za mene ne. Radila sam i doktorat. “Što će ti? To je trošenje vremena. Ovo društvo to ne cijeni.” Nisam ni sanjala da će me ubrzo pitati mogu li moje znanje ponuditi državi.

A sjećam se, kad sam diplomirala, javila sam se u ministarstvo za vanjske poslove, možda im treba pravnik. Smijali su mi se, kao: „Jel’ znaš da ne može to svatko?”

Možda su i bili u pravu, neka vrata se teško otvaraju. Ali ako ti Bog da, nađe se netko tko prepozna to. Možda ne odmah, ali kada mu dođe vrijeme.

Sve, o čemu su govorili, mani se toga, to je gubljenje vremena, baš to je bilo moja odskočna daska u svijetu, gdje sam plivala i upoznala puno toga, što sam nekada čitala samo u romanima.

Radila sam s divnim ljudima iz različitih kultura i imala sam sreću da radim za misiju, koja je bila nagrađena Nobelovom nagradom za Mir. Osjećaj da si cigla u tom zidu novog poretka mira je divan, ali ipak, najdraža mi je, uz moja dva Anđela, ona Božja nagrada, za moj Duhovni mir.

To je najveći životni izazov, ravan ponovnom rađanju. U trenutku kada sam čula svoj unutrašnji glas na pitanje – tko sam zapravo ja, da moja je misija, kao i svakog ljudskog bića, da dijelim ljubav, odlučila sam da pisanjem to radim.

Pišem i pisaću za svoju dušu, kao i sve drugo što sam radila srcem. Često sam slušala riječi… ništa od toga. Ne možeš ti to, nije to za tebe…

I nije bilo lako. Ali, znala sam da mogu.

Eto, zato sam počela pisati, da pošaljem poruku: Ti to možeš!

NE daj NIKOME da ti oduzme Želju da POLETIŠ!

Kad smo djeca, trčimo jer imamo krila, znatiželjni smo, jer malo znamo, radujemo se jedni drugima, jer o podjelama još nismo čuli. Kako rastemo, životna nas škola “uči” uklapanju u čvrste bedeme društvenog zdanja. Polako, nekadašnje smijanje od srca kradu nam neke nove tehnike modernog doba, uz more “važnih” vijesti. Postajemo netko drugi.

Sve se manje smijemo jer ozbiljnost traži strogi izraz lica. Vode nam sve manje treba jer i taj osjećaj se polako suši… Zidovi kancelarija i neonska svjetla do kasno u noći kradu nam svježinu zraka, svjetlost i zvuke daljina. Naše prirodne vibracije mijenjamo gradskom vrevom i umjetnim svjetlom… Iscrpljeni od zidanja betonskih bedema od ljudi, tražimo utočište na kauču komfora – U vlastiti zatvor misli! Sve ima cijenu i sve se mora platiti.

MIR? Do toga još nismo došli…Ima puno važnijih  stvari. Svi su osjećaji jači, dok oni životni, polako jenjavaju… Žalosno, al bateriju praznu lakše prepoznajemo na telefonu.

Tijelo je bolesno, kako lampica tjelesnog osjećaja slabi, a još više, ona – Duše… da je to jedna cjelina, koju treba zalijevati kao cvijeće. Samo kad te dotakne nešto što je dio tebe, osjetiš potvrdu da si ti puno više od tijela.

To je osjećaj kad duša vapi za STRAŠĆU. Prepoznala je suštinu jednostavnosti kod drugog, tko je dotakao dio onog DJETETA u TEBI. Raduje se potrebi da vidi svjetlo u svemu… da ga napiše, naslika, zapjeva. Da ga dijeli. Da POLETI…

To je najljepša potvrda te životne žarulje. Sve dok je duša u tim bojama, tijelo je ušuškano u životnijim sokovima. To je ta kupka, prava hrana, koje na pijaci nema.

Ne daj da ti žurba svijeta krade osjećaj najvrjednijeg nečeg. Ne daj strast, STVARALAŠTVO, želju da potrčiš, plešeš, sanjariš, VOLIŠ. To nikome ne daj ❤️

Milijana Danevska  atma.hr

U potrazi ste za novim biljkama za svoj balkon ili (zimski) vrt i željeli biste nešto malo drugačije? Mi vam predlažemo eriku i ukrasni kelj, jesensko cvijeće koje će vas osvojiti svojim živim i toplim bojama

Vrijeme je da pelargonije, begonije i zvončiće zamijene neke nove vrste u skladu s promjenom godišnjeg doba. Iako je jesen već dobrano počela još uvijek imate vremena zasaditi nove vrste koje će trajati i cijelu zimu. Zvjezdan, fuksija, anemone, vrijesak i maćuhice najpoznatije su jesenske biljke, koje najčešće i viđamo u vrtovima i na balkonima. No, ako biste napravili malu promjenu i htjeli u svojim teglama ili vrtu vidjeti neke nove boje i vrste, predlažemo vam dvije ljepotice koje će vas osvojiti svojim bojama i oblicima.

 

UKRASNI KELJ

Kada je riječ o neobičnim oblicima, tada prvenstveno mislimo na ukrasni kelj. Ovaj neobični kupus privlači sve one koji vole boje, ali i posebnije cvijeće. Dobra vijest je da se ukrasni kelj ne boji hladnoće ni mraza te da će ukrašavati vaš eksterijer sve do samoga snijega. Dobro je znati da odolijeva mrazu i temperaturu do -10 stupnjeva.

Lako se uzgaja i idealan je za početnike te možete birati između primjeraka bijele, žute, zelene, ružičaste i ljubičaste boje, a vrlo često je kombinacija nekoliko boja.

Mnoge će osvojiti svojim neravnim, gotovo kovrčavim oblikom listova koje podsjeća na čipku. Možete li u teglama kombinirati s drugim vrstama ili primjerice zasaditi nekoliko biljki. Pored toga, ukrasni kelj je jestiv, no imajte na umu da je zbog križanja gorčeg okusa od klasičnog kelja.

ERIKA

Eriku će mnogi poistovjetiti s vrijeskom. Ova dva jesenska cvijeta koji tvore atraktivne grmiće jako su slična, ali je osnovna razlika što vrijesak ima sitnije cvjetove i uglavnom ne tako intenzivne boje. Pored toga, erika cvate kasnije, u jesen, za razliku od vrijeska koji cvate u ljetno doba. Riječ je zimzelenom grmu s nekoliko stotina varijanti, a najpoznatiji su erica gracilis i erica hyemalis.

Erika je vrlo zahvalna biljka jer ne treba puno sunca niti puno njege. Jedino što je potrebno jest redovito je zalijevati. Ali, česte kiše u jesen i velika količina vlage u zraku su veliki saveznici tako da u našim kontinentalnim krajevima teško da će uvenuti.

Budi dobar čovjek;

čak i kad ti budu govorili da se ne isplati,

čak i kad te budu htjeli promijeniti,

čak i kad ti se budu rugali,

čak i kada budu upirali prstom u tebe

i mrmljali ti iza leđa.

Budi dobar čovjek;

čak i kad posumnjaš milijun puta,

čak i ako budeš gubio vjeru,

i sumnjao u život i njegove vrijednosti.

Stisni zube i budi dobar čovjek.

Za sebe, za druge,

za svijet koji se svako malo mijenja.

Za mirne snove, za čistu savjest.

Budi dobar čovjek.

(nepoznat autor)

Radni je tjedan pri kraju, opustite se i zabavite ritualom za koji vam treba samo ružičasta svijeća, papir i olovka, piše Sensa.

Pod okriljem Venere

Vladarica petka je Venera, planet ljubavi, ljepote, kreativnosti i povezivanja s drugima. Osim za druženje, opuštanje, kreativne pothvate i prepuštanje životnim užicima, to je savršen dan za tetošenje i iskazivanje ljubavi – pa tako i pravi dan da ugađamo sebi i iskažemo si ljubav. Među ostalim, i ritualom – jer petak je dan u tjednu za izvođenje rituala vezanih uz ljubav, ljepotu, partnerstva, društvene aktivnosti, užitke, umjetnost, kreativnost...

Podsjetnik na vlastite kvalitete

Počnite tako da zapišete pet stvari o sebi koje obožavate – cilj je da se podsjetite kako ste fenomenalni i sjajni. Kad vas to zagrije (a sigurno hoće!), zapalite malu ružičastu svijeću. U sebi ili naglas zatražite da vam njen plamen pokaže još načina na koje možete biti nježni i dobri prema sebi te si pokazati ljubav; da vas podsjeti kad je vrijeme da budete nježni i blagi prema sebi te da vam pomogne voljeti vlastite sjene.

Potom izrazite zahvalnost za podsjetnike koje ćete viđati svaki dan te za snagu da budete dobri prema sebi. Pustite da svijeća izgori do kraja ili je ugasite pa upotrijebite sljedeći petak (i petak nakon toga...), kad ćete ponovno izvesti ovaj ritual i nastavljati dodavati na popis stvari koje volite kod sebe.

U svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke. Primjetiš to po igrama koje polako počinju da se sapliću. Primjetiš to po iskračalom odijelu, koje ostavljaš mlađem bratu.

Primjetiš i po bajkama, koje smo dosad tako lijepo izmišljali. Primjetiš kako nam i bajke sve manje vjeruju.

Ustvari, velika je to varka. Baš kao što je i svijet sa one strane svoga oka.

Onome koga posmatraš u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog svijeta. Ne vjeruj ničemu što se može primjetiti samo sa jedne strane vida.

Trči i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap čiste svjetlosti.

Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Još rijeđi oni koji shvataju slobodu granice. “Ne zidaj vrata veća od kuće”, kažu Eskimi. To isto znači što i zidati prozore manje od očiju.

Stvarno vidjeti, znači: umjeti vidjeti kišu kako pada uvis. Vidjeti kako padaju uvis krovovi kuća i rijeke u kojima se talože vrhovi planina.

Ovako sam to čuo: “Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma šta su ribe na drveću.”

Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.

I uvijek, uvek se sjeti Aleksandra Makedonskog: “Niko me na svijetu nije pokorio sem mene”.

Treba umjeti vidjeti nebo, puno zrnevlja svjetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cvjeta.

I vidjeti pad vjetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj.

I snove valja vidjeti kako rastu dok toneš polagano u njih i paraš se, baš kao što i ove reči ćutanja, tuđe i moje, tonu noćas, a nadvisuju krov i oblake, i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.

Mika Antić

U ovom članku donosimo 7 načina kako možete utjecati na svoje samopouzdanje i zašto je to bitno

Zašto nam tako mnogo znači šta drugi misle o nama i tako nam naše mišljenje o nama samima postaje bezvrijedno? To je vječno pitanje. Ljudi oko nas se nikada neće promijeniti. Uvijek će imati mišljenja i izgovarati ranjive riječi. Ali, znate li šta možemo promijeniti? Mišljenje o nama samima. Na kraju krajeva, to je ono što je najvažnije. Ljudi će govoriti razne stvari o nama bez razmišljanja. Ali, iz nekog razloga, dopuštamo da nas to izjeda iznutra i vječno se držimo tih stvari. Postoje različite varijante samopouzdanja koje se naposljetku spoje u jednu cjelinu.

Šta je samopouzdanje i zašto je bitno?

Šta znači biti samouvjeren? Prema rječniku, “biti samouvjeren znači biti siguran u sebe i svoje sposobnosti”. Ako ste samouvjereni u sebe i svoje sposobnosti, to će vam pomoći da postanete uspješni u privatnom i poslovnom životu.

Samopouzdanja je temelj gotovo svega što radimo u životu. Razmislite o tome, svaki korak koji napravite, koliko god malen, je dokaz samopouzdanja.

Ako smo samouvjereni zbog malih stvari, zašto nam je tako teško steći samopouzdanje kada je riječ o onim “velikim” stvarima?

Zašto imamo poteškoće sa samopouzdanjem?

Budimo iskreni, svi imamo trenutke u životu gdje smo se sukobljavali sa svojim samopouzdanjem. Poteškoće sa samopouzdanjem su česte iz dva razloga: ili previše brinemo šta drugi misle o nama, ili nismo sigurni u svoje sposobnosti. U ovom članku donosimo 7 načina kako da povećate svoje samopouzdanje.

Pozitivan razgovor sa samim sobom

Razgovor sa samim sobom na pozitivan način može učiniti čuda za vaše samopoštovanje. Misli postanu riječi, vaše riječi postanu djela, a vaša djela postanu vaš život. Kada sami sebi kažete pozitivne i uzdižuće riječi, prevariti ćete svoj mozak tako da će početi vjerovati u to.

Ako vjerujete da ste samouvjereni, počet ćete govoriti sa samouvjerenjem, zbog čega postajete samouvjerena osoba.

Imajući to u vidu, trebate u potpunosti izbaciti ponižavajući govor o sebi. Čak i ako mislite da izgledate debelo na fotografiji koju je stavila vaša prijateljica na Instagram, prešutite to. Pustite da ide svojim tokom.

Postavite se u neugodne položaje

Nikada nećete narasti ako se ne stavite u situaciju koja će vam u tome pomoći. Samopouzdanje je vještina koja se razvija s vremenom i koja se, nažalost, ne može razviti u našim zonama komfora.

Podstičemo vas da izađete iz svoje zone komfora i postanete neustrašivi kako biste bili samouvjereni.

Razmislite o svojim postignućima

Sjećate li se trenutka kada ste uradili nešto što vam se činilo zastrašujuće i sve je bilo u redu? Takva iskustva će vam pomoći da uradite ono čega ste se plašili, a što nije uopšte tako strašno. Ako je sve bilo u redu prije, zašto ne bi i sada?

Budite spremni

Nema ništa gore nego započeti nešto zastrašujuće bez pripreme. Na primjer, sigurno ne biste radili test a da prethodno niste učili, zar ne? Kako biste postigli dobre rezultate na testu, potrebno je da se pripremite.

Isto važi i za držanje prezentacije u školi ili na poslu. Ako se ne pripremite, nećete biti sigurni u svoju sposobnost da održite tu prezentaciju.

Savjetujemo vam sljedeće: pripremite se za najbolje, očekujte najbolje, primite najbolje.

Kada ste dobro pripremljeni, očekivat ćete da budete dobri kao što ste bili dok ste se pripremali, zbog čega ćete to i uspjeti postići.

Budite prisutni

Ako previše razmišljate o svemu, niste jedini. Overthinking uopšte nije zabavan i često zna preuzeti kontrolu nad vašim životom. A znate šta ga čini još napornijim? Činjenica da sve gotovo uvijek bude kako treba.

Recept za uspjeh jeste da budete prisutni. Ako ste prisutni, nema razloga za brigu jer većina stvari zbog kojih nam manjka samopouzdanje su stvar budućnosti. Ako su vam misli usredotočene na cilj, možete prestati razmišljati o tome kako niste dovoljno dobri ili kako niste samouvjereni.

Prepoznajte svoje sposobnosti

Svi su dobri u nečemu. Svi su isto tako loši u nečemu. To je jednostavno sastavni dio života. Iako vam se čini da je miljenik vašeg šefa ili vaš omiljeni influencer je savršen/a u svemu što rade, sigurno postoji nešto što im ne ide dobro.

Veoma je lako držati se svojih slabosti i misliti da niste dovoljno dobri jer ih imate. Međutim, podstičemo vas da se držite svojih sposobnosti. U čemu ste dobri? Šta vam ide od ruke?

Možda mislite: “Vjerujte mi, nisam dobar/a ni u čemu.”

Tu smo da vam kažemo da definitivno postoji nešto u čemu ste dobri. Možda će vam biti potrebno malo vremena da to pronađete. Ponekad nešto što smatrate običnim, je zapravo ono u čemu ste nadareni.

Zaliječite svoje srce

U većini slučajeva, poteškoće sa samopouzdanjem su duboko utemeljene u nama. Naš je zadatak da otkrijemo zašto. Kada otkrijete svoje nesigurnosti i suočite se sa njima, dopustit ćete samopouzdanju da uđe u vaš život.

soeursmagazine.com

Umjerena konzumacija kave smanjuje rizik od razvoja raka jetre, pokazala je britanska studija. Znanstvenici sa Sveučilišta u Edinburghu i Sveučilišta u Southamptonu proučavali su medicinske podatke gotovo pola milijuna zdravih ljudi i zaključili da "ispijanje bilo koje vrste kave smanjuje rizik od razvoja kroničnih bolesti jetre".

Oliver Kennedy, glavni autor studije čiji su rezultati objavljeni u časopisu BioMedCentral, kazao je da bi kava mogla biti "potencijalno sredstvo prevencije kronične bolesti jetre".

U osoba koje su umjereno konzumirale kavu uočen je 20 posto manji rizik od razvoja masne jetre i 49 posto manji rizik od smrti od neke kronične bolesti jetre u usporedbi s ljudima koji nisu pili kavu.

No znanstvenici ističu da je i u ovom slučaju ključ u umjerenosti.

Istraživanje Kennedyjeva tima upućuje na najveću korist za jetru kada pojedinac dnevno konzumira tri do četiri šalice kave.

Do tog su zaključka došli proučavajući desetljećima pohranjivane medicinske podatke ljudi s poznatim navikama o konzumaciji ili nekonzumaciji kave koje su usporedili s razvojem kroničnih bolesti jetre.

Radi se o podacima iz britanske Biobanke, "opsežne biomedicinske baze podataka i važnog izvora zdravstvenih podataka o pola milijuna britanskih korisnika". (Hina)

zadovoljna.hr