Čuveni "vilinski dimnjaci" u Kapadokiji predstavljaju nadrealan krajolik isklesanih visokih stijena koje mijenjaju boju sa svakim zalaskom sunca. Stijene koje su učinile Kapadokiju jednom od najpopularnijih destinacija u Turskoj nastale su zbog geološkog procesa koji je započeo prije milion godina.

Drevne vulkanske erupcije prekrile su područje gustim pepelom, koji se kasnije učvrstio u mekanu stijenu zvanu "tuf". Kad su prirodne sile vjetra i vode učinile svoj posao, samo su tvrđi elementi ostali iza njih kako bi formirali "vilinske dimnjake" koji se mogu vidjeti danas, pružajući se do 20 metara u nebo.

Iako "vilinski dimnjaci" nisu nastali nikakvom čarolijom, historija koja se odvijala oko ovih formacija i genijalni načini na koje su ih ljudi stoljećima koristili - priče su vrijedne svake bajke.

Ljudska domišljatost je ono što je Kapadokiji dalo magičnu estetiku. Tokom rimskog perioda progonjeni kršćani su bježali u Goreme, grad u Kapadokiji. Tamo su saznali da se meka sedra može lako iskopati i izgraditi kuće i crkve u dimnjacima.

Proširili su drevne pećine u podzemne gradove poput Kaymaklija i Derinkuyua - masovnih skloništa koja bi mogla skloniti hiljade ljudi.

Sada je proglašen lokacijom svjetske baštine, stijene Kapadokije i Nacionalnog parka Goreme UNESCO je opisao kao "jedan od najupečatljivijih i najvećih pećinskih kompleksa u svijetu".

Vilinski dimnjak proizvod je mnogih njegovih okruženja, čudo nastajalo milionima godina, a danas čuva posebnu vezu s ručno iskopanim artefaktima Kapadokije.