Silno nešto želite no nikako to ne uspijevate ostvariti? Nekoliko čimbenika može pridonijeti vašoj razini motivacije i može utjecati na vašu produktivnost i predanost, a koji su to točno u ovotjednoj kolumni otkriva psihoterapeutkinja Lidia Černi

Kaže mi jedna mlada žena da usprkos obrazovanju i planiranju nikako ne može ostvariti željene ciljeve u životu. Ne samo poslovne već i ljubavne. Pita me što je to što ne vidi, što joj nedostaje da ostvari svoje zadovoljstvo. Dobro pitanje! Uistinu, zašto ponekad usprkos svim naporima koje činimo da nešto ostvarimo ipak to ne uspijevamo napraviti? Mislim da je to zato što nismo dovoljno precizni, motivirani i posvećeni svojim ciljevima. Jer duboko vjerujem da možemo ostvariti sve što želimo ako to istinski želimo!

Često bismo željeli ostvariti neki svoj cilj. Lako je postaviti ciljeve, ali često nam nije dovoljno jasno što je moguće, a što ne ostvariti u određenom vremenskom periodu koji smo si zadali. Što zapravo želimo ostvariti? Kratkoročan, srednjoročan ili dugoročan cilj? Jer za svaki od njih treba nam drugačija strategija. Najteže je ostvariti one ciljeve koji su dugoročni, odnosno za čije ostvarenje su nam potrebni dugoročna upornost, strpljenje, dosljednost i trud. Takvi nam ciljevi donose najviše radosti nakon ostvarenja, ali ujedno traže i najviše od nas pa na tom putu mnogi odustaju.

Zašto nismo ustrajni u ostvarenju svojih ciljeva, poglavito dugoročnih? Čini mi se da je odgovor na ovo pitanje kratkoročni hedonizam, naš najveći neprijatelj koji podrazumijeva tendenciju trenutnih zadovoljenja i uživanja na štetu ostvarenja ciljeva. Što bi to bilo? Primjerice, ako želite skinuti nekoliko kilograma ili, pak, oblikovati tijelo i krenete na treninge može vam se dogoditi da trening odložite zato što vas je frendica pozvala na palačinke koje toliko volite. Ili, drugi primjer, želite završite fakultet i spremate jedan jako težak ispit, ali vas kolega pozove na neku ludu zabavu na koju ide cijelo vaše društvo. Nekada si, naravno, možemo dopustiti neko slatko zadovoljstvo i uživanciju, ali ne stalno jer će nas to udaljiti od ostvarenja konačnog cilja. I tu se već u startu pokaže koliko smo motivirani i posvećeni ostvarenju cilja.

Važno je dopustiti si zadovoljstvo, ali najslađe je ono koje dođe nakon nekog rada ili uspješno završenog posla. Potrebno je razumjeti da načini na koji ostvarujemo dugoročne ciljeve nisu uvijek ugodni i jednostavni i ne očekuje nas, vjerojatno, put posut ružama no ono što možemo očekivati je da nam bude ugodno s vremena na vrijeme. I ta želja da se pri ostvarenju cilja osjećamo dobro u svojoj koži vrlo je važan faktor putovanja ka samom cilju. Važno je i da na tom putovanju ka cilju izbjegnemo nezdravu kompeticiju koja nam na kraju ukrade slatkoću ostvarenja i ostavlja gorak okus u ustima jer smo konstantno hektično trčali kako bismo pobijedili 'suparnike'.

Kada pri ostvarenju svog cilja naiđemo na problem, a najčešće je on emocionalne prirode, po defaultu počinjemo kopati po prošlosti i propitkujemo kako smo postali takvi kakvi smo sada, lijeni, dekoncentrirani, tužni ili skloni stalnom odgađanju nečeg što moramo napraviti. No traženje uzroka nezadovoljstva neće promijeniti naše trenutno stanje i činjenice. Ukoliko počnemo po navici „kopati“ po prošlosti i tražiti razloge zašto smo zaglavili, osjećati se loše i obeshrabreno, možemo samo izgubiti vrijeme i još više se demotivirati. Zato nije toliko važno kako smo prije reagirali i kako smo se ponašali već je bitno to što bismo trebali učiniti sada da promijenimo stvari, odnosno mahom negativne stare prošle 'matrice' razmišljanja o sebi, tako da ostvarimo cilj koji smo si zadali.

U tim našim ostvarenjima spotičemo se i na još jedan problem - često se 'etiketiramo' da nismo dovoljno dobri da bismo ostvarili određeni cilj i to može biti velika smetnja konačnom uspješnom ishodu. Primjerice, kad po navici iz prošlosti mislimo o sebi destruktivno - da nismo dovoljno inteligentni da bismo završili fakultet ili mislimo da smo smotani i da nećemo znati vježbati - u tom autodestruktivnom krugu misli ne možemo napraviti ništa što bi bilo dobro. I, naravno, opet po matrici – odustajemo. Ovakva naša odustajanja često su rezultat neke čudne težnje 'perfekcionizmu' - moramo biti savršeni da bismo uspjeli u nečemu. To je vrlo često zamka u koju upadamo kad počinjemo ostvarivati neki svoj cilj. Potpuno iracionalna potreba koja se ne može opisati ničim razumnim i pragmatičnim. Svaki početak je težak, znamo, ali nakon svakodnevnog upornog i discipliniranog zalaganja počet će se javljati i prvi rezultati. Važno je prihvatiti sebe onakvima kakvi smo sada, sa svim svojim manama. Možda nam je potrebno više vremena da naučimo od drugih, koji su vješti u tome, što želimo ostvariti, no to nikako ne znači da ništa nećemo naučiti. Vrlo čest razlog našeg neuspjeha leži i u našim nerealnim očekivanjima zbog kojih uvijek slijedi razočarenje. Svatko ima svoja ograničenja i ako uporno radimo na svojim ostvarenjima dogodit će nam se da ćemo na kraju ovladati određenom vještinom i uspjeti u tome što želimo. To je živa istina!

IZVOR: LIDIA ČERNI, STORY PRESS