Bio je 1. prosinca 1955., a umorna krojačica Iz Montgomeryja u Alabami ušla je u autobus koji je u to vrijeme bio podijeljen na mjesta za bijelce i Afroamerikance.

Kada su se sva mjesta za bijelce popunila, vozač je tada 32-godišnjoj Rose naredio da ustane i ustupi svoje mjesto bijelcu, što je ona odbila.

Njezin potez pokrenuo je revoluciju koja je promijenila svijet, a američki je kongres Rosu Parks proglasio majkom modernog pokreta za ljudska prava.

Naime, zbog njezina "građanskog neposluha" pozvana je policija, a Rosa uhićena i optužena za kršenje segregacijskih zakona. 

Suđenje Rosi Parks dovelo je do bojkota autobusnog prometa u Montgomeryju, ali i do jednog od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije, kojem je na čelu bio Martin Luther King Junior.

Prisjećajući se povijesnog dana nekoliko godina kasnije, Rosa Parks rekla je da je u trenutku kada im je vozač naredio da ustanu osjetila kako odlučnost prekriva njezino tijelo poput pokrivača u zimskoj noći.

Rosa Parks rođena je kao Rosa Louise McCauley 4. veljače 1913. godine u mjestu Tuskegee u Alabami. Kada je imala dvije godine, njezini su se roditelji razveli, a Rosa se s majkom preselila u Pine Level u Alabami.

Rosini djedovi i bake bili su bivši robovi i snažni zagovornici rasne jednakosti, a sama Rosa u djetinjstvu je bila suočena s rasnom diskriminacijom. Između ostalog, pohađala je osnovnu školu u koju su afroamerički učenici morali pješačiti, dok je grad osiguravao autobusni prijevoz za bijelce.

I ostatak obrazovanja pohađala je segregirane škole, a srednju školu napustila je kako bi se brinula za bolesnu majku i baku. Zaposlila se u tvornici košulja u Montgomeryju.

U dobi od 19 godina upoznala je Raymonda Parksa, za kojeg se udala i uz čiju je potporu dobila i srednjoškolsku diplomu. Ubrzo se počela baviti građanskim pravima.

NOVI ŽIVOT U DETROITU

Iako je nakon događanja u autobusu postala simbol borbe za građanska prava, u mjesecima nakon uhićenja trpjela je teške posljedice. I ona i suprug ostali su bez posla, zbog čega su se preselili u Detroit.

Tamo je Rosa počela novi život radeći kao tajnica i recepcionerka u kongresnom uredu Johna Conyera. 1987. godine s dugogodišnjom prijateljicom Elaine Eason Steele osnovala je "Institut za samorazvoj Rosa i Raymond Parks".

Godine 1992. objavila je autobiografiju "Moja priča", koja opisuje njezin život na segregiranom jugu. Tri godine kasnije objavila je i memoare "Tiha moć".

Rosa Parks preminula je 24. listopada 2005. godine, u dobi od 92 godine. Umrla je u tišini u svom stanu u Detroitu, godinu dana nakon što joj je dijagnosticirana progresivna demencija.

Za Rosu Parks održano je nekoliko memorijalnih službi, a na onoj u Washingtonu okupilo se 50 tisuća ljudi koji su je došli ispratiti na posljednji počinak.

10 citata hrabre žene zbog čijeg poteza svijet više nije bio isto mjesto:

„Voljela bih biti poznata kao osoba koja se brine o slobodi, jednakosti, pravdi i blagostanju svih ljudi.”

„Kakve god da su moje osobne želje o slobodi bile, nisam bila sama. Bilo je tu puno drugih koji su se osjećali jednako.”

„U vrijeme kad sam uhićena nisam imala pojma u što će se sve pretvoriti. Bio je to dan kao svaki drugi. Jedina stvar koja ga je učinila značajnim bila je ta da mi se pridružila masa ljudi.”

„Voljela bih da me pamte kao osobu koja je htjela biti slobodna.”

„Ljudi uvijek kažu da nisam htjela prepustiti sjedalo jer sam bila umorna, ali to nije istina. Nisam bila fizički umorna… Ne, jedino od čega sam bila umorna bilo je popuštanje.”

 „Sjećanje na naše živote, naš rad i naša djela nastavit će živjeti u drugima.”

 „Ne smiješ osjećati strah zbog stvari koje činiš kada znaš da si u pravu.”

„ Oduvijek sam znala da nešto nije u redu s našim načinom života u kojem je u redu ljude maltretirati zbog njihove boje kože.”

„Vjerujem da smo ovdje, na planet Zemlji, kako bismo živjeli, odrastali i činili sve što je u našoj moći da ovaj svijet bude bolje mjesto za sve ljude.”

„Svaka osoba mora živjeti svoj život kao uzor drugima.”

zadovoljna.dnevnik.hr