Rijetki su pjesnici koji nam snagom svoje pisane riječi mogu odškrinuti vrata spoznaje o nama samima i tako nam pomoći da prebrodimo izazovna vremena.

Jedan od njih je i sufijski pjesnik i mistik Mevlana Dželaluddin Rumi, koji je živio u 13. stoljeću. 

U krizna vremena uvijek se možemo „zaputiti“ unutra, u sebe, u veličanstvene predjele srca, o kojima je nadahnuto i sa zanosom i čežnjom pisao Rumi.

Sufije su Rumija nazivali i „stupom ljubavi“. Njegovi stihovi prožeti su ljubavlju, koja ponire puno dublje od same riječi i značenja koja joj pridajemo.

Tu se ne radi o običnoj, prolaznoj strasti, nego o univerzalnoj, sveprisutnoj božanskoj ljubavi, koja sve nas ujedinjuje i spaja i koja zapravo nijednu dušu ne ostavlja u „samoizolaciji“ ili „karanteni“. 

Iako fizički možemo biti udaljeni i oslanjati se na tehnologiju, koja nas često mentalno i duševno obogaljuje, u srcu ipak možemo biti ujedinjeni i disati kao jedno biće.

To je duhovna povezanost i Jednota o kojoj nam je Rumi ispjevao najljepše stihove. 

5 Rumijevih pouka koje pomažu u krizno doba

 

1. Zavolite tišinu, ne dopustite da vam ona bude nametnuta…

„Zatvori vrata govorenja (usta). Otvori prozor ljubavi (oči)“, poručuje Rumi. Isključite se iz vanjskog svijeta što češće kako biste osjetili svu ljepotu tišine.

Ako živite sami unutar svoja četiri zida, prigrlite tišinu kao vlastiti izbor. Ne dopustite da vam ona bude nametnuta jer će to u vama samo stvoriti dodatni otpor.

Osvijestite da je tišina prava priroda vašeg bića i vaše prirodno stanje.

Živite li s voljenom osobom, provedite barem neko vrijeme u danu s njom u tišini, po mogućnosti tako da se gledate u oči.

Riječi su često isprazne i suvišne i ponekad čak ometaju „intimni razgovor“ koji se vodi između dva srca. Rumi je u svojim stihovima zagovarao upravo takvu, neverbalnu komunikaciju.

Rumi pita: „Što vrijedi više: s tisućama u gomili ili tvoja istinska samoća?“

Kada shvatite da u samoći istinski rastete i upoznajete sebe, „nešto samoće u tvojoj sobi bit će ti vrednije od bilo čega što bi ti itko ikada mogao dati“…  

 

2. Odmorite se od svega što vas je dosad iscrpljivalo

U svojoj pjesmi „Dva dana tišine“ Rumi savjetuje: „Nakon što se danima gostiš, posti. Nakon što danima spavaš, budan budi cijelu noć. Nakon razdoblja pričanja gorkih priča,… dva dana si dajmo da između slojeva te baklave umetnemo tiho povlačenje - tamo gdje se duša sladi i buja više nego uz priču.“

Neka vam ovo krizno vrijeme posluži kao prilika za promjene, koje ste možda i prije htjeli provesti, ali ste ih uvijek iznova odgađali i vraćali se na staro.

Primjerice, ako ste mjesecima puno i obilno jeli, isprobajte dane posta.

Dopustite svom organizmu da se pročisti i odmori od suvišne hrane, no isto tako i od loših misli i emocija…

Zamislite to kao punjenje baterija na svom mobitelu. I vi se energetski morate napuniti i obnoviti.

  

3. Ne tražite mudrost i snagu izvan sebe samih

Rumi nas kroz stihove uči da je sva mudrost svijeta skrivena u nama samima.

Tražimo li od drugih potvrdu, istinu, snagu, odobravanje…, razočarat ćemo se jednostavno zato što nam to nitko ne može dati.

Ne slušajte vijesti, slušajte onaj unutarnji glas, tihi glas intuicije, koji čak i u najtežim trenucima progovara: „Sve će biti dobro.“

Rumi kaže: „Ne traži to izvan sebe. Iz sebe to mlijeko muzeš, ne iz drugih.“

Ili: „Na tvojoj je glavi košara svježeg kruha, a ti od vrata do vrata prosiš korice.“ 

  

4. Prigrlite sudbinu i preispitujte svoje želje

„Tko to mijenja? Strelicu ispalim desno, a pogađa lijevo. Jašući gonim jelena, a na kraju divlja svinja goni mene.“

Nitko od nas ne može određivati tok događaja, ipak je to podložno nekom višem redu.

Možemo izraditi najpomnije planove, ali nitko nam ne garantira da će se ti naši planovi ujedno i ostvariti. To trebamo naučiti prihvatiti i mijenjati samo ono što je u našoj moći.

Preispitujte svoje želje, poput Rumija, koji kaže: „Trebao bih u svoje želje sumnjati.“ Zapitajte se je li i vam i dosad trebalo sve to što ste imali i jesu li vaše želje bile opravdane.

Odbacite sve suvišno i nepotrebno jer jedino što vam treba jest ljepota vašeg bića.

Baš kao što i svijeća u Rumijevim stihovima, dok nestaje, objašnjava: „Nakupljati sve više i više nije put. Izgori, pretvori se u svjetlost i toplinu i davanje. Rastopi se.“   

 

5. Uronite u svoj unutarnji svijet – tu se krije pravo bogatstvo!

Čak i u prirodi, koja očarava svojom ljepotom, Rumi je savjetovao meditaciju, odnosno uranjanje u sebe.

Pa kaže: „Osjeti miris istinskog voćnjaka. Okusi vinograd u vinogradu.“ Dakle, postoje i unutarnji voćnjaci i vinogradi, koje možete mirisati i kušati samo zatvorenih očiju…

Kada osjetite svu slast svojeg bića, ništa vas izvanjsko više neće moći uznemiravati.

Bit ćete svjesni događaja zbog kojih bi većina ljudi zapala u stanje očaja i panike, no vi ćete sačuvati mir i sabranost znajući da imate svoje vjerno i sigurno utočište – veličanstvene predjele srca.