U ranoj fazi veze
sa svojim suprugom, DEFINITIVNO sam bila ljubomorna. Ako bi se djevojka našla
na udaljenosti od dva metra od mog tadašnjeg dečka, bila sam spremna baciti se
na nju. Od fizičke borbe onemogućio bi me eventualno moj dečko kad bi me odvukao
u drugu sobu i smirivao.
Da budem fer, dao
mi je razlog da budem ljubomorna. Moj se tadašnji dečko istodobno
"povremeno i ležerno" družio sa mnom i nekoliko drugih žena. U
vrijeme kad smo se obvezali i on se družio isključivo sa mnom, moje povjerenje
nije bilo baš veliko.
Čak i s obzirom na
te činjenice, moja je ljubomora bila izvan kontrole. Tada mi je bilo teško
zamisliti da bih jednog dana mogla reći kako mi se sviđa kad druge žene
primijete mog supruga ili da ću uživati kad ga žene pitaju ima li brata ili ga
zovu "ulov".
Ali sigurno, više
od desetljeća nakon tih napada bijesa, upravo to osjećam.
Dakle, naprijed i
zagrli mog čovjeka. Učini me sretnom.
Neka bude jasno:
to se ne događa svaki dan. Žene ne puze iz raznih smjerova kako bi se bacile na
mog muža (zgodan i divan kao što i jest, slatkiš moj!).
Ali, kad je žena
koju smo nedavno upoznali, pitala mog supruga je li voljan dati njenom suprugu
lekcije o tome kako je to biti savršen muž, bila sam osupnuta. Podsjetilo me to
da imam sreće.
Zato jer doista
imam sreće.
Moj suprug je
sjajan otac, dobar kuhar koji kuha vlastito pivo i spravlja nevjerojatne domaće
punjene kiflice (među mnogim drugim jelima).
Također je brižan
suprug koji je pomaknuo granice svoje karijere kako bi nam pružio lijepe
obiteljske odmore, lijepu kuću i obilje mogućnosti za djecu. U karijeri je
uspješan, ali uvijek, uvijek mu je obitelj na prvom mjestu.
Plus, ima zaista
dobru guzu.
Previše je
jednostavno biti uhvaćen u negativne stvari u braku, usredotočiti se na sve ono
što naši muževi NISU.
A ima PUNO toga.
Mrzi prati posuđe, moram ga podsjetiti 50 puta da iznese smeće, sa sobom donosi
stres sa posla i definitivno se ne brine dovoljno o modi.
Ponekad bih se
uhvatila kako razmišljam o tome i usredotočim se samo na ono što on ne radi.
Ponekad je potrebno da mi jedna žena kaže koliko sam sretna - ili da mu se
nabacuje kad nisam u blizini - da me podsjeti da moram ostati u igri i da sam
blagoslovljena što ga imam.
Nijedan muškarac
nije savršen. Razumijem. Ali daleko je jednostavnije u potpunosti zaboraviti
sve dobro u našoj žurbi da se usredotočimo na loše.
Postoje slučajevi
kad sam apsolutno bijesna na svog supruga. Kad ustane od stola za večerom
(opet) da se javi na telefon ili mu je bitnije pisati poslovni email dok naša
beba plače – to me izluđuje.
Međutim, nisam
jedina. I on mene često uzima zdravo za gotovo.
Sa troje djece i
dva puna posla između nas, plus psa i mačke, postoje slučajevi u kojima je vrlo
jednostavno zaboraviti vrijednosti jednih drugih. Znam da i on primjećuje - i
sviđa mu se - kad me neki muškarac pored kojeg prođemo pogleda gore i dolje ili
kad netko kaže da je njegova žena sjajna. Podsjetnik je to za njega - da ostane
pri svojoj igri.
Prije desetak
godina znala sam da je on netko koga druge žene žele i to me je činilo
očajnički nesigurnom. Ali, više nisam nesigurna. Duboko je uložio u mene i u
našu obitelj. U ovom je trenutku sav moj.
Pa kad mi kaže da
ga je druga žena zapričavala u baru kad je bio s dečkima u kafiću, nisam luda
od bijesa. Umjesto toga, to me tek podsjeti da druge žene ne vide čarape na
podu, obrijanu bradu u umivaoniku ili neoprano posuđe. Ugledaju dobrog muškarca
s puno talenta.
To me podsjeća da
je ono što imamo zavidno i dragocjeno i to nikada ne bih trebala uzimati zdravo
za gotovo.
Dakle, samo
naprijed, dobro pogledaj mog supruga. Neću biti ljubomorna. Znam da je dobar.
Zato sam ga i
odabrala.
miss7.24sata.hr