Ljubaznost
je vrijednost u koju mnogi od nas veruju. To je jezik poštovanja i obzirnosti,
to je jastuk koji upija životne udarce, dar koji nudimo pogledom, riječima i
malim radnjama iz svakodnevnog života. Biti dobar ne košta ništa, u stvari zarađujete.
Lao
Tse, kineski filozof, u svojim tekstovima kaže da ljubazne riječi stvaraju
povjerenje, plemenite misli podstiču dobrotu i
plemeniti postupci u ime poštovanja stvaraju neuništive veze. Međutim, u
mnogim našim najbližim sredinama ta vrijednost nije toliko duboka ili tako
prisutna kao što bismo željeli.
"Svaka
osoba koju sretnete vodi bitku o kojoj ništa ne znate. Uvijek budite
ljubazni."
~Platon
Na
primjer, stručnjaci za menadžment i organizacionu psihologiju dobro znaju da
dobrota i altruizam nisu pojmovi koji se dobro uklapaju u dimenzije koje mogu
da garantuju kompaniji poziciju na tržištu. Konkurentnost, moć, uticaj ili
inovacija čini se da su iznad ovog malo korisnog bratstva, gdje bi priznavanje
drugog rezultiralo gubitkom statusa, vremena i efikasnosti.
S
druge strane, prema Felixu Losada, direktoru marketinga i institucionalnih
odnosa i autoru knjige " Inteligentni protokol ", ako smo danas manje
pristojni, to zavisi od konkretnog faktora. Socijalna ljubaznost se razvija i u
našem slučaju, to je učinila na osnovu konteksta koji je obelježen žurbom,
stresom i konzumerizmom, gdje se osoba fokusira na svoje sebične svemire
umjesto da usmjerava pogled na susjedne planete.
Ako
želimo ponovo mahati zastavom dobrote, moramo izvršiti promjene u nama.
Da li živimo u eri antipatije?
U
našoj sadašnjostpostoje oni koji vjeruju da je ljubaznost gubljenje vremena. Na
radnom mestu, na primjer, kolegu koji je uvek ljubazan posmatramo kroz
nepovjerenje. Uobičajena misao je da je vjerovatno njegova dobrota zamka jer
pokušava da se uklopi sa kolegama i stekne određenu poziciju u kompaniji.
Ljubaznost
se ne čini korisnom dimenzijom čak ni među
omima koji pokrivaju visoke pozicije u firmi. Koliko god se činilo da su
današnji direktori obučeni u pogledu emocionalne inteligencije i grupne dinamike,
njihov jedini cilj je da zaposleni rade domaći zadatak, tako da je
organizacija konkurentna na stalno promenljivom i opresivnom tržištu.
Živimo
u kulturi "previše radim za ono što mi plaćaju". Današnji svijet
obilježava ego i sada skoro nema vremena da jedni druge pogledamo u oči, za
"dobro jutro, u redu?" ili za " treba li ti nešto?". Više
nije moguće sresti se licem u lice, van radnog vremena, da biste gajili više
pozitivnih odnosa i samim tim bili u stanju da stvorite atmosferu razumevanja i
saradnje koja omogućava svima da izađu na vrh.
U
doba antipatije, ljubaznost se pretvara u gubljenje vremena, u 8% manje koristi
za kompaniju ili u rizik da izgubimo nešto važno na društvenim mrežama ako
isključimo telefon dok smo zajedno. Da li
zaista vrijedi?
Čak
i u doba krize, dobrota predstavlja nadu.
Ljubaznost
je poklon koji vrijedi deliti, iako ga ne razumete uvijek, čak i ako zauzvrat
ne dobijete ništa. Nekako, koliko god se kontradiktorno činilo, ulažemo i u
sebe, da se osjećamo bolje i razvijamo onu empatijsku bliskost koja toliko
pogoduje našem ličnom i emocionalnom rastu.
"Budite
pristojni sa svima, druželjubivi sa mnogima, intimni sa ponekim, prijatelj samo
sa jednom osobom, neprijatelj ni sa kim."
~Bendžamin
Frenklin
S
druge strane, iako nam mnogi filozofi otkrivaju da je koncept dobrote i
socijalnog obrazovanja sada nestao, u stvarnosti nada još uvijek postoji.
Svjesni smo da nas ovaj moderni svijet potiče da budemo individualistički i
konkurentni i da stres i nervoza povremeno dovode do najgore verzije nas. Sada
... da li zaista želimo da postanemo ovakav tip ljudi?
Takođe
razmišljamo o generacijama budućnosti i o negostoljubivom okruženju u kojem
rizikujemo da napustimo svoju djecu ako nešto ne promjenimo. Moramo postati
svjesni i postati aktivni agenti promjene u stavu i pristupu. Ne zaboravimo da
je, kada se beba rodi, "programirano" da se poveže sa drugima. U stvari,
do 7 ili 8 godina, djeca su nesebična i sarađuju po prirodi. Nakon ove faze,
počinju više da se fokusiraju na sebe i razvijaju ponašanje zasnovano na
konkurentnosti.
Ako
svoju djecu vaspitavamo tako što ćemo ih od rane mladosti podučavati vrijednosti
ljubaznosti, posejat ćemo plemenitiju, empatičniju budućnost za njih. Krenimo
od verbalne i gestralne ljubaznosti, a takođe ćemo osvežiti naš koncept
ljubaznosti.
Vraćamo
civilizacijske kodove, gledamo sa ekrana naših pametnih telefona a ne jedni druge u oči, gdje se kriju prave
notifikacije, one koje dolaze iz duše i srca. Danas počnimo manje da se
mrštimo, da usporimo žurbu i uživamo u životu malim gutljajima, dok se
osmjehujemo i više vremena posvećujemo ljudima koje volimo.
Jer
biti ljubazan ne košta ništa i čini se da se zaista osjećaš dobro.
bebamur.com
