Muškatle su
najpopularnije cveće na našim prostorima. Gotovo da nema kuće, terase koja nije
okićena muškatlama. Lake su za negu, nisu mnogo ni skupe, a ukrašavaju balkone,
prozore, tremove i vrtove. Vole svetla mesta, zaštićeno od podnevnog sunca.
Evo saveta kako ih
treba saditi, gajiti i održavati da bi vam cvetale što lepše i trajale što duže.
Najbolje
temperature za gajenje muškatli su od 10 do 27 stepeni. Na nižim temperaturama
one polako počinju da propadaju.
Zalivanje muškatli
mora da bude redovno, ali umereno. Neophodno je da biljke imaju dovoljno vlage,
da listovi ne bi uvenuli. Previše vlage i preterano zalivanje izaziva truljenje
korena i zato zemljište treba da bude ravnomerno vlažno. U kasnim popodnevnim
časovima, ako noći nisu hladne mogu da se poprskaju odstajalom vodom.
Početkom proleća
muškatle treba orezati i zaliti. Poželjno je presaditi ih. Prihranjuju se
đubrivom za muškatle, ili đubrivom za cvetnice. Tokom vegetacije prihranu
muškatla treba obavljati zalivanjem 1-2 puta nedeljno rastvorom za muškatle.
Muškatle se, kao ni ostale biljke čiji listovi imaju dlačice, ne smeju
prihranjivati prskanjem preko listova.
Kako presaditi i razmnožiti muškatle?
Muškatle se
razmnožavaju semenom ili uzimanjem reznica zdravih, sočnih biljaka, a optimalno
vreme za to je leto. Reznice na ožiljavanje treba staviti u topao, peščani, umereno
vlažan kompost. Razmnožavanje semenom zahteva da seme bude sveže, jer brzo gubi
sposobnost klijanja.
Muškatle zimi
treba držati u sobi na prozoru, jer joj takva temperatura pogoduje.
Tople i potpuno
mračne prostorije nisu pogodne za prezimljavanje muškatli jer mogu dovesti do
prevremenog kretanja muškatli, stvaranje tankih bledih izdanaka i iscrpljivanje
biljke. Tokom zime stalno treba uklanjati osušene listove.
I muškatle mogu da
se razbole. Evo kako da to prepoznate i kako da ih lečite.
Najčešća bolest
muškatle je bakterijska pegavost lista (Xsanthomonas pelargonii). Na naličju
starijeg lišća pojavljuju se uljaste providne tačkice, koje zatim prerastaju u
okrugle pege sa crvenkastim ili sivim središnim delom i žutozelenom perifernom
zonom. Pege zatim postaju vidljive i sa lica lišća. Često se više pega
međusobna spaja, stvarajući veća obolela mesta (fleke), koja su često oivičena
nervima. Jače napadnuti listovi se suše.
Obolele listove
treba odstraniti i spaliti. Jače napadnute biljke počupati i uništiti. Kod
zalivanja ne kvasiti listove. Temperaturu i relativnu vlažnost vazduha
snižavati češćim provetravanjem. Preventivno tretirati fungicidima na bazi
bakra.
Reznice uzimati
samo od potpuno zdravih biljaka, odnosno od takvih koje najmanje poslednjih
šest meseci nisu pokazivale nikakve znakove bolesti.
stil.kurir.rs