Zaštitništvo sv.
Nikole razlikuje se od mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca,
siromašni, moreplovci i brodovi, trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke pa
čak i pekari, parfumeri i zalagaoničari. Bio je cijenjen kao čovjek iznimne
velikodušnosti i posvetio se pomaganju siromašnima i traženju pravde za ljude
koje je služio.
Sveti Nikola rođen
je na početku četvrtog stoljeća nakon Krista u azijskom dijelu Turske, u
gradiću Myra (u pokrajini Likiji). Njegovi su roditelji bili imućni, no on to
nije koristio. Naime, prema svim legendama i postojećim podacima, Nikola je
oduvijek bio vrlo skroman, ali i ponizan, što se očitovalo u njegovim dobrim
djelima za života.
Život mu je
obilježila smrt oba roditelja od kuge. Umjesto da na sebe i svoje užitke
potroši obiteljski novac, Nikola je počeo hraniti i posluživati svoje susjede,
a istu je tradiciju nastavio i na svojim putovanjima. Postao je biskup u
turskom gradu Myri , gdje je biskupovao sve do svoje smrti, a ondje je i
pokopan. Grob ondje stoji i danas, a brojni turisti dolaze ga posjetiti. Ipak,
njegove su kosti premještene u talijanski Bari , nakon što su glasine o
njegovoj dobroti i filantropskim djelima stigla do Italije.
Kosti su
“preuzeli” talijanski moreplovci, a benediktinski opat naručio je gradnju crkve
u kojoj bi se kosti mogle dostojno pohraniti. Kasnije je papa Urban II. posebno
posvetio tu baziliku sv. Nikoli. Kosti nisu dugo izdržale, bar u krutom stanju.
Naime, kosti svetog Nikole navodno su se rastopile, a tekućinu su skupili u
posudu koju i dan danas nose posebno uzdignutu na procesiji u Bariju , na
blagdan ovog sveca. Tekuće kosti prekrasno mirišu, pa su sveca proglasili i
zaštitnikom parfumera.
Najpoznatije
legende
Dvije se priče,
među brojnim ostalima, i dan danas prepričavaju djeci kada se spomene ime sv.
Nikole. Prva je ona prema kojoj je sveti Nikola postao zaštitnik zaručnika, a
ujedno zbog nje i stavljamo čiste čizmice na prozor. Naime, Nikola je svoje
bogatstvo često koristio kako bi zaštitio one koji su u nevolji.
Tako je jednom
prilikom zaštitio tri mlade djevojke, čiji je otac bio presiromašan kako bi im
mogao dati miraz i udati ih. Djevojkama je, umjesto udaje i obiteljskog života,
prijetio posao prostitutki, za što je saznao i Nikola. Pod okriljem noći,
Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor
djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su
na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke, koje su također
simbolizirale njihov miraz.
Druga je
najpoznatija priča ona koja ga portretira kao zaštitnika djece. Tijekom
razdoblja gladi, Nikolu je lokalni mesar pozvao u svoj dom. Nakon što je na
stolu ugledao pladanj bogat mesom, sv. Nikola pomislio je ono najgore. Brzo se
uputio u podrum domaćina mesara, gdje je ugledao tri bačve, a u bačvama tijela
trojice dječaka. Nikola je brže-bolje oživio dječake.
Djeca i zaručnici
nisu jedini pod njegovom zaštitom Tijekom svog života, Nikola se susretao s
brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i
posvećivao najviše pažnje i darivao ih. Zaštitništvo sv. Nikole razlikuje se od
mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca, siromašni, moreplovci i brodovi,
trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke pa čak i pekari, parfumeri i
zalagaoničari.
Čovjek
iznimne velikodušnosti
Prema knjizi
religijskog povjesničara i profesora na Sveučilištu Campbell, Adam English-a
pod nazivom “The Saint Who Would Be Santa Claus: The True Life and Trials of
Nicholas of Myra”, u priči o Djeda Mrazu ima nešto više. Detaljnim proučavanjem
povijesnih i arheoloških dokaza i folklora, vlastitim istraživanjem, English
vraća sveca na njegovo zasluženo mjesto u povijesti Zapada.
Život Nikole,
biskupa iz Mire, na području današnje Turske, nudi uvid “u najveći trenutak u
povijesti crkve, pretvorbe Rimskog Carstva u Kršćanstvo”, kaže English. Nikola
je imao ključnu ulogu u događajima koji su oblikovali budućnost kršćanstva,
uključujući i uništenje hrama božice Artemide u Miri te Vijeća Nice sazvanog od
strane cara Konstantina, gdje prvi put nastala kršćanska vjeroispovjest.
Nikola nije
ostavio tomove propovijedi ili teologije, ali fizički dokazi i potvrđujuća
izvješća iz života, dokumentiraju njegovo postojanje. Rođen u skromnim
okolnostima, od ranih je dana svoga djetinjstva pokazivao svoju duhovnu
svjesnost i snagu karaktera. Bio je cijenjen kao čovjek iznimne velikodušnosti
i nije se ustručavao dijeliti svoje posjede kako bi pomogao drugima. Kao
svećenik i biskup, posvetio se pomaganju siromašnima i traženju pravde za ljude
koje je služio. U recenziji knjige, Publishers Weekly primjećuje,
“razumijevanjem odgovornosti kršćanstva u nanošenju patnje svijetu, Nikola je
ugrožavao vlastitu sigurnost u službi svojim bližnjima.”
Jedna priča govori
o tome kako je podigao cijelu obitelj iz siromaštva tajnim zlatnim poklonom,
tako osiguravajući svoj ugled kao jedan od najvećih davatelja poklona svih
vremena. Njegova priča ima sve osnovne
elemente priče o Djedu Mrazu: tajnoviti noćni posjeti, anonimni darovi
ostavljeni u kući i radost djece koja ih otkrivaju u jutarnjim satima.
Rane legende
otkrivaju ljubaznost Nikole prema djeci, posebno prema onima koja se ne mogu
braniti za sebe. U jednoj herojskoj priči, Nikola je, čiji su vlastiti
roditelji umrli još dok je bio mlad, učinio za drugog dječaka nešto što nitko
nije bio u mogućnosti učiniti za njega: ponovno ga ujediniti sa svojim
roditeljima. Do dvadesetog stoljeća, djeca su zadržala slike i priče o njemu, a
on se ne može ni zamisliti bez njegova odnosa prema malenima.
Nikola je također
zaštitnik mornara i zatvorenika. Jedna legenda govori o čudesnom spašavanju
mornara koji su ga prizivali u velikoj oluji. Druga priča govori o biskupu koji
se suočava s vojnim časnicima kako bi uredio oslobađanje nepravedno smrtno
optuženih zarobljenika. “Nikola nije bio spreman umrijeti mirno u areni kao
mučenik”, govori English o svecu aktivistu. “Štitio je nevine, oslobođao
zatočene i izazivao one na vlasti.”
Suvremeni prikaz
Djeda Mraza nastao je iz oglasne kampanje Coca-Cole u ranom dvadesetom stoljeću
i od tada se svaki prikaz temelji na toj slici. Najstariji vizualni prikaz
stvarnog Svetog Nikole nalazi se na ikoni koja datira iz 7-8 stoljeća u
samostanu sv. Katarine u Egiptu. Ikona prikazuje čovjeka čije snažne oči govore
u prilog neustrašive odlučnosti i snažnog autoriteta te čija duga bijela brada
pokazuje mudrost, zrelost i nježnost.
A
tko je Djed Božićnjak?
Djed Božićnjak
(eng. Santa Claus, Father Christmas) je izmišljeni lik koji djeci donosi darove
za Božić. Danas je popularan širom svijeta, a često se, u božićno vrijeme,
pojavljuje kao zaštitni znak Coca-Cola kompanije.
Djed Mraz
predstavlja istočnoeuropsku varijantu Djeda Božićnjaka, a izvorno je lik iz
ruske bajke.
Podrijetlo
legende o Djedu Božićnjaku
Komercijalizirani
lik veselog Djede Božićnjaka koji širom svijeta uveseljava djecu poklonima,
vuče svoje podrijetlo od kršćanskog sveca, svetog Nikole. Preobrazba svetog
Nikole u sekularni lik Djeda Božićnjaka zasluga je protestantske reformacije, a
započela je u britanskoj kolonijalnoj Americi.
Američka verzija
Djeda nastala je u New Amsterdamu (današnji New York) prema nizozemskoj verziji
kršćanskog sveca, pod imenom Sinterklaas.
Tijekom 19.
stoljeća američki novinari u SAD-u popularizirali su izmijenjenu verziju svetog
Nikole, koji je postao veseli, debeli djed koji živi na Sjevernom polu i koji
putujući na svojim saonicama donosi u vrijeme Božića djeci poklone. Danas
prepoznatljivi lik Djeda Božićnjaka, djelo je Thomasa Nasta, koji ga je nacrtao
prema opisu iz pjesme za djecu iz 1823. godine.
U većini
kršćanskih zemalja, osobito u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, postoji jasna
distinkcija između kršćanskog sveca i komercijalnog Djeda Božićnjaka.
Tradicionalni
kostim Djeda Božićnjaka
Božićne i
novogodišnje priče kazuju da Djed živi u finskom dijelu Laponije sa svojom
ženom, Bakom Božićnjak. Tamo postoje radionice gdje vilenjaci izrađuju igračke.
Prema tradiciji, potrebno je na Badnju večer, 24. prosinca, objesiti čarape uz
kamin. Po noći, Djed leteći na saonicama koje vuku sobovi, ide po kućama,
silazi niz dimnjak i ostavlja pod božićnim drvcem darove za djecu.
A
tko je Djed Mraz?!
Djed Mraz (rus. Дед
Мороз/Ded
Moroz) je lik sličan
Djedu Božićnjaku. Izvorno je
lik iz ruske bajke, koji je na Silvestrovo djeci dijelio poklone. Prikazan kao
personifikacija zime, a često dolazi u pratnji svoje unuke Snjeguročke. U nekim
zemljama istočne Europe vrlo je poznat i široko rasprostranjen običaj.
Djed Božićnjak
predstavlja zapadnoeuropsku varijantu Djeda Mraza. U doba komunizma umjesto
Svetog Nikole uveden je običaj dočeka Djeda Mraza, dok bi se Sveti Nikola
rijetko spominjao.
Nakon Oktobarske
revolucije u nekim zemljama istočne Europe bilo je zabranjeno ili neprikladno
otvoreno slaviti Božić (kao vjerski praznik). Istodobno je umjesto do tada
uobičajenog julijanskog uveden gregorijanski kalendar. Stoga se je božićno
drvce postavljano u doba novogodišnje noći, a Djed Mraz donosio darove djeci na
doček nove godine.
Djed Mraz ima dugu
i bijelu bradu i nosi čarobno žezlo čiji vrh sveg što dotakne pretvori u led.
Živi duboko u tajgi, vozi se na sanjkama koje vuku tri bijela konja ili sobovi.
Dedek
Mraz u Sloveniji
Djed Mraz je igrao
u slavenskim jezicima, posebno u doba socijalizma i komunizma veliku ulogu,
iako je tamo bio i ranije poznat. Lik je i dalje popularan u Srbiji Deda Mraz,
u Češkoj Děda Mráz i u Sloveniji Dedek Mraz.
Nakon
sloma komunizma
Za Katoličku Crkvu
i pravoslavne Crkve Djed Mraz je “komunistički izum”. Kod Hrvata katolika postoji
Djed Božićnjak, a sličnu ulogu imaju sveti Nikola i sveta Lucija.
Nakon pada
socijalizma pravoslavnim crkvama teško pada riješiti se legende Djeda Mraza,
jer je za ljude postao ista osoba kao i Sveti Nikola.
atma.hr
