Vjerojatno smo
barem jedanput u životu čuli svima dobro poznatu tvrdnju „suprotnosti se
privlače“, posebno kada su u pitanju partnerski odnosi. No, vjerojatno ste isto
tako često čuli i da „svaka ptica svome jatu leti“. Činjenica je da se kod obje
tvrdnje jasno uočava da uloga sličnosti u odnosima nije nimalo jednostavna
stvar.
U nastavku teksta
saznajte što zaista znače suprotnosti u partnerskim odnosima te koliko su
sličnosti zapravo važne kako bi odnos mogao opstati.
Suprotnosti
se privlače – što kaže psihologija?
Većina
istraživanja iz socijalne psihologije došla je do istog zaključka, a to je onaj
koji samo djelomično potvrđuje tvrdnju da se suprotnosti privlače. Drugim
riječima, ipak se radije povezujemo s ljudima koji su nam slični te koji dijele
naše vrijednosti i interese. No, neki stručnjaci ipak tvrde da bi nas ipak
možda više trebale zanimati komplementarnosti.
Sredinom 1950-ih,
sociolog Robert Francis Winch tvrdio je da je, kada je riječ o osobinama
ličnosti, potpuno nebitno postoji li sličnost već komplementarnost. Na temelju
studija supružnika, predložio je da se pojedinci pridruže onima koji posjeduju
osobine ličnosti koje im nedostaju. Tako bi vjerojatnije asertivna žena
privukla pokornog muškarca, dok bi ekstravertirani muškarac privukao
introvertiranu ženu.
Primjerice,
vjerojatno će nas više zanimati ljudi koji su nam slični po pripadnosti (topli
ljudi privlačit će iste takve, a hladniji će se vjerojatno bolje slagati s
hladnim ljudima) i suprotni po dominaciji i kontroli (dominantni ljudi će
vjerojatno privlačiti nekoga tko je pokoran). Međutim, mogli bismo očekivati da
će svi, bez obzira na svoju ličnost, više voljeti pozitivne osobine kod drugih
ljudi.
S obzirom na to da
postoje brojna istraživanja u ovom području, a sukladno tome i brojni
nedosljedni rezultati, jasno je samo da zadovoljni romantični parovi u svojem
odnosu iskazuju više sličnosti nego suprotnosti. No, to i dalje ne treba nužno
značiti da su ti parovi od početka bili jako slični već da su s vremenom
poprimili obrasce ponašanja jedni od drugih, što je također česta pojava (jer
kako kažu „s kim si, takav si“).
Međutim, ako samo
malo bolje laički promislimo o ovoj temi, možemo jasno uočiti da je
vjerojatnije da ćemo nekoga upoznati na temelju sličnosti. Primjerice, ako
odete na koncert svojega omiljenog izvođača i tamo upoznate svojega partnera,
to bi onda značilo da već u početku dijelite preferencije prema istoj vrsti
glazbe. Drugim riječima, da bismo nekoga uopće mogli upoznati, trebali bi se
nalaziti barem u nekim sličnim okolnostima.
No, unatoč
nedosljednim rezultatima istraživanja, ako ste odgajani uz Disneyeve bajke,
oprošteno vam je ako zaista vjerujete da se suprotnosti uvijek privlače (kao
što je to bio slučaj kod npr. Ljepotice i zvijeri). Međutim, čini se da je
ideja privlačenja suprotnosti ukorijenjena i u filmskoj industriji. Jedno je
istraživanje pokazalo da gotovo 80% ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti
privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost
vrlo rijetka.
Svaka
ptica svome jatu leti – jesu li sličnosti ipak važnije?
Psiholog Donn
Byrne bio je jedan od prvih koji je proučavao utjecaj sličnosti na rane faze
partnerskih odnosa, a to je učinio pomoću tehnike fantomskog stranca.
Postupak započinje
tako da sudionici popunjavaju upitnik o vlastitim stavovima o različitim
temama, poput upotrebe nuklearnog oružja. Zatim slijedi faza percepcije osobe u
kojoj ocjenjuju (nepostojeću) osobu na temelju odgovora na isti upitnik. Byrne
je manipulirao stupnjem sličnosti između sudionika i fantomskog stranca, a
njegovi su rezultati pokazali da su sudionici izvijestili da ih više privlače
ljudi koji imaju slične stavove kao i oni.
Kako bi objasnio
svoja otkrića, Byrne je tvrdio da većina ljudi ima potrebu za logičnim i
dosljednim pogledom na svijet te su, sukladno tome, skloni favoriziranju ideja
i uvjerenja koji podržavaju i jačaju tu dosljednost. Ljudi koji se slažu s nama
potvrđuju naše stavove i tako zadovoljavaju našu potrebu za dosljednim i
logičkim svijetom, dok ljudi koji se ne slažu s nama imaju tendenciju poticanja
negativnih osjećaja koji vode prema odbojnosti.
Byrneova rana
istraživanja bila su ograničena samo na sličnosti stavova, ali druga su
istraživanja sugerirala da postoji i veća privlačnost prema onima koji imaju
slične sociodemografske dimenzije.
Na primjer,
studije su pokazale da je vjerojatnije da će osobe na društvenim mrežama prije
kontaktirati i odgovarati na poruke onima koji imaju sličnu obrazovnu i etničku
pripadnost kao i oni te su slične dobi. Međutim, Byrneova kasnija istraživanja
su pokazala da je sličnost stavova možda važnija od sociodemografske sličnosti
kada je u pitanju formiranje i održavanje odnosa.
Zapravo, ideja da
nas više privlače slični drugi nevjerojatno je postojana. Jednom znanstvenom
analizom 313 studija s više od 35 000 sudionika utvrđeno je da je sličnost
snažan prediktor privlačnosti, posebno u ranim fazama odnosa te se ne nalaze
dokazi koji potvrđuju tvrdnju privlačenja suprotnosti. Toliko je vjerojatno da
će nam se svidjeti sličniji pojedinci da su neki psiholozi čak proglasili
učinak sličnosti jednom od najboljih generalizacija u socijalnoj psihologiji.
Ravnoteža
između sličnosti i suprotnosti
Vjerojatno ste
nakon čitanja svih ovih informacija i znanstvenih zaključaka mogli uočiti da u
stvarnosti baš i niste toliko slični sa svojim partnerima. Psiholog Arthur Aron
vjeruje da, iako su sličnosti važne, možda ipak postoje neke situacije u kojima
one ipak mogu smanjiti privlačnost.
Naime, ljudi
također imaju potrebu za rastom i širenjem vlastitih perspektiva te je upravo
to jedan od razloga zašto uopće stvaramo odnose s drugima, odnosno kako bismo
mogli usvojiti neke kvalitete partnera koje nemamo, a potiču naš rast i razvoj.
Sugestije idu u
smjeru da će nas vjerojatno privući oni ljudi koji nude najveći potencijal za
naš vlastiti rast i razvoj, a u praksi bi to značilo da će nas vjerojatno na
prvi pogled privući oni koji su drugačiji. Dakle, to bi značilo da različitost
ponekad može biti privlačna, pogotovo ako vjerujete da postoji dovoljno
mogućnosti da se odnos razvije. No, zanimljiva je i činjenica da većinu ljudi
kod partnera smetaju upravo one stvari, tj. različitosti, koje su ih u početku
privukle zato što je po njima njihov partner bio drugačiji i posebniji.
Naravno, sve to
postaje kompliciranije kada parovi otkriju neslaganje o nekim temama, a onda
pokušavaju svoje stavove „uskladiti“ sa stavovima partnera. To usklađivanje s
vremenom prerasta u sličnost, što znači da s vremenom partneri postaju sličniji
te modificiraju vlastita ponašanja i stavove kako bi odnos mogao opstati.
Konačno, suprotnosti
se ipak ne privlače. Ako se na početku i privuku, ubrzo postanu problem i prva
točka na popisu problema u odnosima. Iako je gotovo nevjerojatno da ćete
pronaći osobu koja vam je u svemu slična, važno je naglasiti i da previše
sličnosti može rezultirati manjkom osobnog napretka u odnosu i brzim
zasićenjem.
Stoga, istinska
ravnoteža leži u sličnosti i slaganju u temeljnim vrijednostima, stavovima i
razmišljanjima, ali i djelomičnoj različitosti u određenim kvalitetama i
vrlinama. Najvažnije od svega je da obje osobe u odnosu žele raditi na sebi i
na svojoj vezi, a to podrazumijeva komunikaciju, razumijevanje, brigu i podršku
u svim životnim situacijama.
krenizdravo.rtl.hr