"Naučit ću te da za svoje postupke ne tražiš potvrdu u drugima, pa čak ni u meni"


majka-kcer-dijete-porodica-ljubav-zagrljaj
Međunarodni dan djevojčica obilježava se 11. listopada s ciljem isticanja potreba i izazova s kojima se djevojčice suočavaju diljem svijeta, istovremeno promičući njihovo osnaživanje te ispunjavanje njihovih ljudskih prava. I ne, pritom se ne misli samo na njihovo pravo da imaju siguran dom, hranu, odjeću ili pak pristup obrazovanju – već i pravo da izrastu u samopouzdane žene čije je glas važan, čuje se i poštuje.

Objavljujemo otvoreno pismo mame Dine njezinoj sedmogodišnjoj djevojčici Marini koje ljepotu, zadovoljstvo i nagradu odgajanja djevojčica sumira na tako stvaran i dirljiv način.

Moja najdraža djevojčice,

kada si ušla u moj život, bila sam sretna, toliko dugo sam te željela da sam mislila kako je cijeli svijet moj. Mislila sam da sam najsretnija na svijetu, a zapravo me vrijeme demantiralo. Kako te sve više upoznajem iz dana u dan i rastem s tobom, tako mi je jasno da količina moje sreće zbog prilike da imam pokraj sebe takvo divno biće nije konačna. Ona je svakog dana sve veća, a moj ponos na to koliko si divna, pažljiva, dobra, nesebična i topla raste iz sata u sat.

Ponekad si brzopleta, ali si u isto vrijeme, već u svojoj sedmoj godini svjesna da čovjek raste i da se razvija te da nijedna naša osobina nije zadana zauvijek. Ponekad me ne čuješ kad ti nešto govorim, ali u isto vrijeme tako dobro osjećaš događaje i ljude oko sebe da me ostaviš bez teksta svojim komentarom i razumijevanjem.

Krenula si u školu i nisam se plašila, ne plašim se ni sada jer tebe isto ne plaše novi izazovi. Možda malo na početku, ali kada probiješ onu prvu barijeru odnosa s njima, prihvaćaš ih široka srca i otvorenih emocija. Važno da je ekipa tu. ;) I prihvatila si na kraju školu upravo tako. Kao novu priliku za stjecanje prijatelja, ne zaboravljajući pritom ni u jednom trenutku one stare za koje su te vezale emocije u vrtiću.

Pitaju me kakva sam ja bila tvoje dobi? Ne pamtim, imala sam brižne roditelje i obitelj, malog bracu kojeg sam neizmjerno voljela, dobru učiteljicu i najboljeg prijatelja. Ali kakva sam bila, zaista ne znam. Valjda kao i svako drugo dijete. No pamtim samo da su i meni, kao i tebi, emocije uvijek bile bitne.

Pokušavam te naučiti stvari iako vidim da ti mene ponekad učiš još bolje i više nego ja tebe. Osjetljiva si i prilagodljiva, skromna i iskrena. Ne znam koliko će se to promijeniti, ali ja ću te pokušati naučiti da lakše barataš svojim emocijama i da voliš sebe cijeli život. Da budeš samopouzdana i da imaš samopoštovanja. Da voliš samu sebe i da za svoje postupke u koje si sigurna ne tražiš potvrdu u drugima, pa čak ni u meni, nego u samoj sebi.

Ja ću uvijek biti tu, kao podrška i rame za plakanje, ali ne očekujem nikada da ćemo se u svakom trenutku slagati jer, kako ti kažeš: 'I djeca nekada mogu biti u pravu.' I da voliš svoje tijelo, da se ne opterećuješ fotošopiranim slikama iz časopisa koje će ti iskriviti sliku o ženi. Ljepota je onakva kakvom ju prezentiramo, naučit ćeš to. I ako smo dobro i ako samo vjerujemo da izgledamo dobro, i drugi nas vide takvima. Jer svatko ima ono nešto, samo to ne smije skrivati od ljudi niti se plašiti samog sebe.

To je ono što sam uz tebe zaista naučila. Promatrati svijet iz prizme 'odrasle' osobe ponekad je naporno i stresno. Ponekad i više nego što je potrebno. Stalni pritisak da usrećiš sebe, ali i sve oko sebe može biti zamoran. Zato se ponekad treba 'zaigrati' i odlutati u svijet mašte koji negdje putem izgubimo i za njega više nemamo vremena. Zato ponekad treba pogledati svijet iz dječje perspektive i onda postane sasvim jasno da nisu sve stvari toliko bitne koliko nam se čine. Da je život prolazan i brz i da treba uživati baš u ovom trenutku u kojem smo sada.

Biti mama, biti roditelj, najvažniji je posao na svijetu. I kada kažem ljudima da mi je jedino bitno da budeš zdrava, sretna i normalna, ponekad me ne razumiju. Ponekad mi ne vjeruju da ne maštam za tebe o nekim poslovima kojima ćeš se baviti niti putevima kojima ćeš ići. Za mene je svaki tvoj dan jedno divno čudo u kojem uživam. Nekada smo zajedno više, nekada manje, ali tvoj zagrljaj, tvoja ljubav, tvoj rast u svakom smislu ono je što me ispunjava srećom i zadovoljstvom. Pokušat ću biti najbolja mama što znam, biti tvoja podrška, ali i poštivati tvoju osobnost i tvoje izbore.

Hvala ti, ljubavi moja, još je puno izazova ispred tebe u životu, ali ja znam i vjerujem da ti to možeš svladati, da možeš naučiti kako se preskaču ili zaobilaze prepreke i kako se uživa u lijepim stvarima na svijetu.

Mama te voli i želi ti puno zdravlja i sreće.
zadovoljna.hr

JOURNAL DE LUXE... AUTENTIČAN. PROVOKATIVAN. PRIČA ZA SEBE

Nema komentara:

Objavi komentar