Prije
industrijalizacije, bilo je sasvim uobičajeno da u kućanstvu, uz roditelje i
djecu, žive i članovi šire obitelji. Djedovi, bake, strine, stričevi, tetke,
ujaci, bratići, sestrične… svi su oni brinuli o kućanstvu i djeci. Posao je bio
podijeljen među članovima i uvijek je bio netko tu da uskoči kada negdje zapne.
Danas toga više
nema. Sretni su oni koji imaju baku i djeda koji mogu koji put uskočiti i
pričuvati dijete. Međutim, i to postaje sve rjeđe. S dobnom granicom od
šezdesetpet godina za
mirovinu, sve više djedova i baka mora raditi. A jednom kada odu u mirovinu
često nisu u stanju brinuti za mališana naprosto zbog godina. Baka od
sedamdeset godina i unuk od godinu dana. Pitam se tko tu koga čuva. Naravno,
svaka čast iznimkama. Znači sve pada na leđa roditelja. Posebno mama. Nije ni
tatama lako, ali to je tema za jedan drugi tekst. Danas je normalno da se mama
vrati na posao kada dijete napuni godinu dana ili ako si obitelj može
priuštiti, kada dijete navrši oko tri godine. Tada se njezine obaveze barem
udvostruče.
Istraživanje
provedeno u Americi je pokazalo da za mame dan počinje oko 6.23 izavršava oko
20.30. Svaki dan rade 14 sati dnevno, odnosno 98 sati tjedno. Tko bi to normalan
radio na bilo kojem poslu? Pa opet, mame to rade. Tako da ispada da je biti mama
kao raditi 2.5 posla. Ali to nije sve.
Većina medija
nameće razne ideale koje svi mi svjesno ili podsvjesno nastojimo doseći, pa
tako i mame. Mama mora biti uspješna na poslu, znati fino skuhati i uvijek imati pripremljen
obrok, kuća treba blistati, mora uvijek biti dobro raspoložena, uvijek spremna
pomoći djeci oko bilo kakvih problema ili obaveza. Naravno, uz sve to poželjno
bi bilo da bude seksi i ima vremena za supruga. Uz sve to, nikako ne smije
zaboraviti na sebe.
Uz sve te silne
obaveze i ideale kojima se želi približiti, mnoge se osjećaju nezadovoljno,
prazno, ne baš sretno, otuđeno od sebe i obitelji. Savjeti su obično da treba
nahraniti um i tijelo. A gdje je duh? Na njega nekako uvijek zaboravimo, a igra
veliku ulogu u našim životima. Sjećate se koliko je važno kada je netko
bolestan da ne klone duhom. Ili koliko je važno biti pozitivan i vjerovati u
sebe kada se pokreće vlastiti posao. A tek savjeti roditeljima da je važno biti
smiren i opušten jer djeca osjete njihov nemir i nervozu.
Da bi bilo tko bio
sretan, ispunjen, smiren i zadovoljan sa sobom, potreban je holistički pristup.
Potrebno je objediniti duh, tijelo i um kako bi došlo do pozitivnih promjena u
životu pojedinca i njemu bliskih osoba. Tek tada mama može početi prihvaćati
sebe onakvom kakva je. Tek tada će zavoljeti sebe, odagnati brojne blokade i
biti sretna. A sretna mama znači i sretnu obitelj. Mogli bi reći da je za mame
put holističkog majčinstva, put kojim trebaju kročiti.
Kako
to postići?
Prije svega
edukacijom. Kada imamo znanje, tada strahovi i dvojbe nestaju. Znamo što je
najbolje za našu obitelj, te kako reagirati i što učiniti u danom trenutku.
Stvaranjem balansa
između fizičkog, umnog i duhovnog. Tu se misli na fizičku aktivnost (šetnje,
odlazak u prirodu…), zdrava prehrana, prirodno liječenje, meditacije,
razvijanje adekvatne komunikacije s djecom i smanjenje stresa u obiteljskom
životu.
Webinar koji vama
i bebi osigurava mirniji sanZašto se bebe noću tako često bude?Mojem djetetu, kad
zaboravim biti sretnaBesplatne radionice Mediji i djeca
Nikako ne smijemo
zaboraviti i na izgradnju odnosa s prirodom. Svi smo mi s njom usko povezani i
snažno utječemo jedni na druge. Nebriga za prirodu, znači i nebriga za vlastiti
boljitak i boljitak naše djece.
Danas više nego
ikad treba voditi računa i o obiteljskim i društvenim vrijednostima kojima se
vodimo. Utrka za materijalnim otuđuje nas od obitelji i djece. Vrlo često se
zaboravlja da im je roditeljska ljubav i pažnja ono što najviše žele i trebaju
da bi bila sretna i zadovoljna.
Ovim putem možete
krenuti samostalno čitajući knjige, provodeći meditacije ili uz nečiju pomoć.
Izbor je na vama :)
roditelji.hr
