Police
trgovačkih lanaca, naročito one naznačene kao "bio", "eco"
ili naprosto "zdrave", prepune su proizvoda s istaknutom oznakom
“gluten free” odnosno “bez glutena”.
Tjestenine,
keksi, slastice i mnogobrojni pekarski proizvodi, ali i razne kreme, paste za
zube, maske za lice te brojni drugi kozmetički i farmaceutski proizvodi imaju
svoju bezglutensku inačicu. Značajnije razlike u cijeni koje katkad dosežu i
pedeset posto, mnogim kupcima predstavljaju garanciju da je ono što je bez
glutena ujedno i zdravije, no što stoji iza oznake za koju do prije desetak
godina nismo ni čuli i je li uistinu prehrana bez glutena zdravija od one koja
ga sadrži?
Teška intolerancija na gluten
Odgovor
na to pitanje pozitivan je za manje od jedan posto svjetske populacije koja
boluje od celijakije. Riječ je o autoimunom poremećaju potpune intolerancije na
gluten – elastičnu i ljepljivu bjelančevinu netopljivu u vodi koju sadrže
brojne žitarice poput pšenice, raži, ječmu i zobi te njihove prerađevine. Osobe
koje pate od celijakije osjetljive su na svaki unos glutena, pa čak i u
namirnicama koje ga sadrže u tragovima, a bolest karakterizira teško oštećenje
sluznice tankog crijeva zbog čega je trenutno jedini znanstveno dokazan oblik
liječenja stroga i doživotna bezglutenska dijeta.
I
dok je za oboljele od celijakije prehrana bez glutena jedini način da sačuvaju
zdravlje, upitni su razlozi sve većeg broja pobornika ovog načina prehrane koji
se posljednjih godina pod utjecajem medija i snažnih reklamnih kampanja kunu u
blagodati namirnica bez glutena uz koje se osjećaju bolje ,lakše gube kilograme
i podižu energiju. Koliko u tome ima istine, upitno je iz jednostavnog razloga
što se gluten uglavnom nalazi u žitaricama koje čine temelj piramide pravilne i
uravnotežene prehrane.
Naravno,
unos žitarica koje su glavni izvor zdravih ugljikohidrata mora biti umjeren i
probran, no potpuno odricanje njihovih blagodati, bez očitih medicinskih
razloga, stvara dodatno opterećenje za sustav koji se uskraćuje za kontinuiran
pristup različnim korisnim vlaknima i vitaminu B koje žitarice sadrže u velikoj
mjeri, a tijelu olakšavaju stvaranje energije i crvenih krvnih zrnca.
Skuplje je bolje?
U
širokoj lepezi danas dostupnih proizvoda postoji dosta alternativa koje pružaju
izvor ovih vrijednih tvari, no vrlo je malo relevantnih dokaza koji tvrde da su
ti izvori uistinu bolji od žitarica koje odvajkada koristimo, a naročito kada
to činimo u normalnoj mjeri i neprerađenom obliku. S druge pak strane, zamka ne
leži samo u tome što su alternative značajnije skuplje (poput kvinoje, heljde i
amarantha), već i u tome što brojni gotovi proizvodi koji sadrže oznaku „bez
glutena” u principu nisu nužno zdraviji jer mogu sadržavati visoke doze
nezdravih šećera i hidrogenizirane biljne masti koje su u usporedbi s glutenom
nebrojeno puta štetnije.
Stoga
osobe koje žele poraditi na svom zdravlju i liniji, prije negoli se upute u
svoju bezglutensku avanturu, trebaju pažljivo i uz savjet liječnika odabrati
svoj put ispravne prehrane.
Oznaka
„bez glutena” uz koju se pod obvezno javlja i nešto viša cijena nije nikakva
garancija zdravlja, već znak pomodarstva i vrlo uspješne marketinške kampanje.
Tko želi smanjiti unos pretjeranog broja ugljikohidrata,to svakako može
učiniti, ako ne spada u skupinu osoba netolerantnih na gluten, i bez posve
drastičnih mjera.
novilist.hr
