Da
je živ, Majkl Džekson bi 29. avgusta napunio 60 godina. Ali muzičar koji je na
vrhuncu karijere bio kralj popa i najveća svetska zvezda s više od 750 miliona
prodatih albuma i 13 osvojenih Gremija, a u isto vreme bio i čudak izobličen od
plastičnih operacija, bizarni usamljenik okružen ljudima kojima nije smeo da
veruje, a možda i pervert sa sklonostima za koje je teško odrediti da li su
posledica detinjaste naivnosti ili izopačenog uma, umro je u junu 2009. u starosti
od samo 50 godina, od prevelike količine propofola, snažnog anestetika koji je
uzimao zajedno sa sredstvom protiv uznemirenosti i lekovima protiv nesanice.
Taj
smrtonosni koktel napravio mu je dr Konrad Marej, 58-godišnji kardiolog kojeg
je Džekson angažovao da boravi uz njega šest noći nedeljno i pomogne mu da se
naspava dok su trajali naporni treninzi za već rasprodanih 50 koncerata turneje
"This is It". Marej je bio dobro plaćeni, ali i vrlo pohlepni lekar.
Zaboravio je na Hipokratovu zakletvu i umesto da pomogne svom slavnom
pacijentu, trpao je u njega ogromne količine svakojakih droga dok nesrećni
Džekson nije na kraju zaspao poslednji put, a Marej završio na sudu, gde se
dokazalo da je počinio 17 teških grešaka od kojih je svaka za sebe mogla da
dovede do katastrofalnih posledica.
-
Majkl Džekson je bukvalno predao svoj život u ruke Konrada Mareja. To poverenje
ga je koštalo života. Umro je sam i napušten jer je Marej tog ranjivog čoveka
prepustio samom sebi. To se ne protivi samo pravilima medicine i lečenja, nego
i temeljnim načelima čovečnosti - izjavio je javni tužioc. Marej je dobio
četiri godine zatvora, odslužio je dve, a nedavno je opet izronio u javnosti sa
skandaloznim optužbama protiv Majklovog oca i menadžera Džoa Džeksona koji je
prošlog mesec umro od raka gušterače u starosti od 89 godina. Na video snimku
koja ovih dana cirkuliše internetom Marej tvrdi da je stari Džekson sina u
mladosti hemijski kastrirao da dečak ne bi ušao u pubertet i mutirao, jer bi
tako izgubio karakteristični visoki glas.
-Džo
Džekson je jedan od najgorih očeva u istoriji i nadam se da će iskupljenje
pronaći u paklu - kaže Marej na snimku. Da je s ocem prošao svojevrsni pakao,
sam Majkl nije krio. U dokumentarcu “Living with Michael Jackson” što ga je
2003. snimio Martin Bašir, pevač je opisao kako ga otac nije tukao samo kaišom,
nego i kablom i svime što mu se našlo pri ruci.
-
Znao je da me baci svom snagom u zid. Lako je gubio živce… Bilo je jako gadno -
izjavio je Majkl u filmu. Majklova majka Katerina, Jehovin svedok, volela je
svojih 11 dece, ali pokorno je trpela muževljevo nasilničko ponašanje.
Propali
muzičar Džo Džekson je svoje neostvarene ambicije preusmerio na decu i s njima
osnovao bend "Jackson Five", koji je putovao iz Garija u Indijani,
gde je porodica živela, po celoj Americi, nastupajući svuda - od trgovačkih centara
do striperskih klubova.
Otac
je održavao disciplinu batinama, a nakon koncerata nestajao svaki put s novom
prijateljicom. Majkl se pravio da spava dok su starija braća dovodila
obožavateljke u sobu, a oni su ga zadirkivali zbog užasnih akni. Džo Džekson je
stavio dečaka na terapiju hormonskim preparatima da ga izleči od neugodnih
bubuljica, ali možda i zato da postigne ono važnije: odgađanje hormonskih
promena u dečakovom telu koje bi mu promenile i glas. A glas je već tada bio
prepoznatljiv. Majkl je kao dete snimao samostalne albume, a kad se bratski
sastav raspao, krenuo je u solo karijeru i 1979. izdao svoj prvi odrasli album
"Off the Wall"; iste godine je prvi put opersao nos. Premda se album
prodao u više od 20 miliona primeraka, Majkl je priželjkivao još veći uspeh, a
to je i postigao sledećim albumom. Objavljen 1982., "Thriller" je na
prvom mestu Bilbordove top liste ostao tačno 37 nedelja, prodajući se svake
nedelje u milion primeraka, i do danas drži rekord po prodaji u Sedinjenim
Državama, dok su pesme s albuma, kao što su "Billie Jean", "Beat
It" i "Thriller", prerasle u bezvremenske hitove, pamtljive i po
muzivi i po video spotovima koji su se danonoćno vrteli na tada osnovanom
MTV-ju. Džeskon je postao ikona. “On je veći fenomen od Bitlsa i od Elvisa
Prislija, možda najpopularniji crni pevač svih vremena”, pisali su u časopisu
"Time".
Istina
je da je Džekson postigao ne samo slavu, nego i bogatstvo o kakvom pre njega
nijedan crni umetnik nije mogao ni sanja. Na vrhuncu karijere kupio je katalog
muzičkih prava u kojem su bile i kompozicije Lenona i Mekartnija, za 47 i po
miliona dolara. Ali ubrzo su krenule kontroverze, među ostalim i zbog Majklovog
sve beljeg izgleda. On sam nikad nije porekao svoju rasnu pripadnost; naprotiv.
-
Znam koje sam rase. Dovoljno mi je da se pogledam se u ogledalo, znam da sam
crn - izjavio je u govoru koji je održao 2002. u Harlemu, a okupljeni su to
dočekali s euforičnim oduševljenjem. Ali kad je 1986. saznao da ima vitiligo,
kožnu bolest koja izaziva bele mrlje na različitim delovima tela, Džekson je
počeo da izbeljuje kožu i nosi debele naslage belog pudera, a hirurškim
zahvatima nastavio je da menja konfiguraciju lica i naročito nosa, koji se iz
afrički širokog promenio u uski (kao model mu je poslužio nos rano preminulog
dečjeg glumca Bobija Driskola, koji je dao glas i crte lica Petru Panu u
klasičnom Diznijevom crtiću). Po svoj prilici tim se preoblikovanjima nije
podvrgavao zato da postane belac, nego da ukloni tragove drastične traume iz
detinjstva i izbriše s lica sličnost s ocem nasilnikom, ali mnogi su ga
kritikovali da se odriče sopstvenog nasleđa.
Poslednjih
godina života Majkl je izgledao sasvim bizarno, ustiju i očiju naglašenih
trajnom šminkom, mrtvački bledog lica, s protezom na nosu koji više zapravo
nije bio nos, osim para nosnica okruženih ostacima hrskavice.
Možda
još bizarnija je bila njegova nezdrava sklonost deci. Majkl je dugo dovodio
siromašnu i bolesnu decu na igranje na svoj raskošni ranč "Neverland"
u Kaliforniji, gde su dečaci katkad ostajali i da prenoće, i to s Majklom u
krevetu. Bilo je pitanje vremena kad će izbiti skandal i situacija se zaoštrila
1993. kad su ga roditelji 13-godišnjeg Džordana Čendlera optužili da im je
seksualno napastovao sina. Majkl je ponavljao da je nevin i da je to sve
bezazlena igra, ali onda se izvan suda nagodio s Čendlerovima i platio im više
od 20 miliona dolara.
U
pokušaju da promeni sliku o sebi u javnosti, Majkl se 1994., nakon
tinejdžerskih veza, na primer sa glumicom Bruk Šilds i pevačicom Dajanom Ros, i
pojavljivanja u javnosti s Madonom i Tejtum O’Nil - oženio Lisom Mari, ćerkom
Elvisa Prislija, ali brak je potrajao samo nekoliko meseci.
Razlaz
je verovatno ubrzalo to što je Majkl u TV intervjuu izjavio kako ne vidi ništa
loše u tome da spava u istom krevetu s dečacima, što sigurno nisu reči koje
mlada supruga želi da čuje od muža. Medicinsku sestru Debi Rou upoznao je kad
se opekao sredstvom za izbeljivanje kože, a ona mu je pružila pomoć. Venčali su
se 1996. i već sledeće godine dobili prvo dete, sina Prinsa, a godinu kasnije
ćerku Paris. Kad su se 1999. rastali, deca su pripala Majklu koji je 2002.
dobio i treće dete, dečaka Blanketa (punim imenom Prins Majkl Džekson II), za
kojeg je izjavio da je začet potpomognutom oplodnjom, ali nikad nije otkrio ko
je majka.
Ni
Prins ni Paris sasvim sigurno na svet nisu došli uobičajenim metodama, i
činjenica je da baš ne liče na navodnog oca, a otvoreno je pitanje ne samo da
li im je Džekson biološki roditelj, nego da li je on uopšte stupio u seksualne
odnose s bilo kim. Mnogi, a među njima i jedan Džeksonov biograf koji je dubinski
prostudirao pevačev život, uvereni su da je Majkl umro kao devica.
U
svakom slučaju, čovek koji je tokom karijere zaradio između tri i četiri
milijarde dolara umro je siromašan i u dugu od oko 400 miliona dolara, najviše
zahvaljujući činjenici da je mahnito trošio i da je, kao i mnogi bogati i
slavni, bio sklon da sluša loše savetnike. Samo izdržavanje ranča
"Neverland" stajalo ga je četiri miliona dolara godišnje, dvostruko
veće iznose trošio je na putovanja i kupovinu antikviteta, a pritom se upuštao
u potpuno sumanute poslovne projekte kao što je, na primer, izgradnja parka u
kojem je planirao da udomi svu stoku iz Britanije koja je obolela od bolesti
ludih krava. Jedan se od njegovih finansijskih savetnika, koji su takođe
postajali sve bizarniji, zapanjio se kad je shvatio da je Majkl unajmio celi
sprat u hotelu "Four Seasons" u Njujoeku za sebe i svoju svitu, a
onda otišao u "Neverland" na mesec dana. Kad je pitao Majkla zašto
nije otkazao hotel i uštedeo stotine hiljada dolara, ovaj je rekao: - A šta
bismo s našim stvarima?
Majkl
ne bi imao novčanih problema da je išao na turneje koje su u to doba bile
najveći izvor prihoda za muzičare, ali paraliziran ili tremom ili sredstvima za
smirenje od kojih je postao zavistan, u poslednjih 20 godina života održao je
samo dve. Kad su se ponovo pokrenule priče o seksualnom napastovanju
maloletnika, bio je to težak udarac za Džeksona kojem se svet počeo urušavati.
Bio je to početak kraja. Na sudu je, doduše, oslobođen svih optužbi, ali više se
nikad nije vratio u "Neverland" nego je, kao progonjen demonima,
tumarao svetom s decom. Kad je odlučio da kupi imanje u Las Vegasu, shvatio je
da nema novca i napokon odlučio da održi oproštajnu turneju pod naslovom “This
Is IT”. Prvi od najavljenih 50 koncerata trebalo je da se održi u
"O2" Areni u Londonu, a karte za celu turneju su planule.
I
tu se pojavio dr Marej, kojeg je Majkl, na ko zna čiji savet, pozvao da mu se
pridruži kao lični lekar. Za Mareja je to bio dobitak na lutriji: i sam je
grcao u dugovima od gotovo 800 hiljada dolara, što zbog odšteta za nesavesno
lečenje, što zbog neisplaćenih alimentacija za sedmoro dece sa šest žena. Zato
je prvo zatražio vrtoglavi honorar od pet miliona dolara godišnje, a onda ipak
pristao na 150 hiljada mesečno i stao kljukati Džeksona nizom opojnih sredstava
kao što su valijum, lorazepam, midazolam i propofol. Majkl je bio zavistan od
propofola, mlečnobelom medikamentu koji je zvao “mleko”, a Marej je dva meseca
svakodnevno dolazio u Džeksonovu vilu i pevača, iscrpljenog od operacija i
zavisnosti i izbezumljenog zbog turneje, redovno drogirao, katkad i po deset
sati na noć.
Turneja
je za Džeksona bila preveliki zalogaj: reditelj i koreograf Keni Ortega
posvedočio je kako je pevač bio preslab da bi plesao, "odsutan duhom,
nesuvisao i opsesivan" i da mu je očigledno trebala psihološka pomoć, ali
naglasio je i da se niko nije brinuo za njega.
-
Bio je kao izgubljeni dečak, ali kad sam to prebacio Mareju, oterao me i rekao
mi da Majklovo zdravlje prepustim njemu - izjavio je posle Ortega. Te kobne
večeri u junu Džekson se vratio s probe, uzeo osam tableta lorazepama, što bi
uspavalo šest ljudi, ali ne i njega, a na kraju mu je pred jutro Marej dao i
propofol, sredstvo koje se inače koristi u bolnicama za uvođenje pacijenata u
narkozu i može da izazove gušenje, pa ga ostavio bez nadzora. Dok je Majkl
umirao, Marej je skoro sat vremena slao i-mejlove svojim osiguravajućem
društvima, išao nawc i čavrljao na telefonu s nekoliko žena s kojima je bio u
vezi i davao im skupe poklone. Negde oko 11:50 lekar je ipak primetio da s
Majklom nešto nije u redu i usledio je haos: umesto da mu pruži prvu pomoć ili
nazove 911, dr Marej je izbezumljeno nazvao Džeksonovog pomoćnika, a kada je
jedan čuvar hteo da pozove hitnu pomoć, Marej mu je naredio da prvo pokupi sve
bočice s lekovima i vrećicu s transfuzijom. Svu tu strašnu trku videla su i
Džeksonova deca.
-
Tatice! - vikala je tada 13-godišnja Paris u suzama, sklupčana na stepenicama
ispred sobe, dok je Prins nemo posmatrao. Kad su napokon pozvali hitnu, bilo je
prekasno. Bolničar koji je stigao četiri minuta nakon poziva posle je izjavio
da je bilo očigledno da Džeksonu više nema pomoći.
Mršavi,neugranjeni
pacijent kojem su se rebra videla kroz pidžamu delovao mu je kao hronični
bolesnik, i trebalo mu je neko vreme da u tom jadnom telu prepozna najveću
pop-zvezdu svih vremena.
stil.kurir.rs