Kada
gledamo serije i filmove, uvijek vidimo sređene žene koje se bude našminkane i
sa savršenom frizurom.
Nevjerojatno
su odmorne, ustaju jako rano iz kreveta. Osmijeh na licu, najnovija odjeća i
visoke pete. Njihova dječica se sama ustaju, oblače, peru zube i sjedaju za
stol doručkovati nutricionistički balansiran doručak. Svi su veseli, nasmijani
i vedri.
Žena
poljubi svog muža za dobro jutro, pijuckajući ogromnu kavu, dok priprema užinu
svojoj djeci za školu. Nakon toga sjedaju u auto, mama ih vozi do škole i
odlazi na posao. Cijelo to vrijeme kosa i šminka su postojane, a štikle ne
predstavljaju nikakav problem.
Nakon
posla i škole, dolaze doma. Nitko nije umoran ni nervozan, ona je i skuhala
večeru. Kuća je savršeno pospremljena, a osmjesi dok prepričavaju dan ne
skidaju se s lica. Navečer je šminka i frizura i dalje postojana dok ulazi u
krevet. Savršena mama. Yeah right!
U
seriji pod mojom režijom, ujutro se nemam snage ustati iz kreveta, nemam
nikakvu šminku. Kosa odbija ikakvu suradnju. Mojih dvoje klinaca spavaju zimski
san svako jutro, tako da ih oblačim dok su im oči još zatvorene. Nitko ne
doručkuje, to vrijeme smo prespavali. Imamo vremena samo za brzinsko oblačenje
i odlazak u školu i vrtić.
Imam
sreću pa radim vrlo blizu kuće, tako da onaj dio puta na posao i gužvu uspijem
iskoristiti za kavu prije nego krene gužva i strka na poslu. Posao koji radim
nije fizički, ali zahtjeva cjelodnevno gledanje u monitor i puno razgovora na
telefon, što ponekad zna biti i napornije.
Nakon
dolaska kući, kao i većina drugih majki, željela bih provesti što više vremena
s djecom, čuti kako je bilo u školi i vrtiću, popričati s mužem o njegovom
poslu. Ali, vremena je premalo za sve to. Bavim se provjerom školske zadaće,
kuhanjem večere, kupanjem djece, pripremom odjeće za drugi dan i izvanškolske
aktivnosti. Velika podrška i pomoć u užurbanoj večeri mi je suprug koji,
neovisno o poslu, pomaže.
Nemalo
puta sam se na kraju dana upitala, treba li nam sve to? Radimo kao i većina
ljudi cijeli dan, za plaću koju ostavljamo za dječji vrtić i produženi boravak
u školi. Bilo bi puno bolje da to vrijeme možemo provesti s njima. Bez obzira
na to što sam stigla doma s posla, dobar dio vremena misli su mi ipak još
negdje na poslu. Razmišljam o stvarima koje nisam napravila ili tek trebam
napraviti.
Oni
tako brzo rastu, neke stvari se više nikada neće ponoviti. Osmjesi koje sada
daruju više neće biti tako slatki. Gledajući njih, pitam se često, jesam li
dobra majka? Treba li kuća biti čista, odjeća ispeglana i jelo skuhano svaki
dan? Odgovor je da ne treba! Dugo me opterećivalo što kuća nije blistava. Nije
da živimo u svinjcu, ali opet. Svaka čast ostalim mamama koje bez tuđe pomoći
stignu sve pospremiti i oprati, bravo za njih! (Otkrijte mi tajnu!).
Negdje
sam pročitala da djeca neće pamtiti čistu kuću, već sretno djetinjstvo. I to je
poanta. Iz svog djetinjstva ne pamtim kuću. Pamtim izlete, smijeh, igru... To
trebaju pamtiti i moja djeca.
Često
nas povedu reklame i marketing, pogotovo od kad su društvene mreže toliko
sveprisutne. Predstavljajući nerealne životne situacije, izgled koji nije
prirodan i život koji nije savršen. U životu postoji ne savršenstvo koje je
bolje od savršenog, jer je naše. To je nedjelja s mojoj raščupanom kosom, djeca
u pidžami s mrljama od večere dan ranije. Ali, s pravim, iskrenim osmjehom.
Takva reklama ne postoji, nego se živi!
centarzdravlja.hr
