Čitanje specifikacija na proizvodima je vrlo zahtevno.
Današnji potrošači sve više misle o zdravlju tako da proizvođači hrane koriste
trikove kako bi vas naveli u zabludu i uverili da kupite njihov proizvod.
Često to rade, čak i u slučajevima kada je hrana visoko
prerađena i nezdrava. Odredbe kojima se reguliše označavanje hrane vrlo su
složene, tako da ne čudi što ih prosečan korisnik teško razume. Saznajte kako
da čitate natpise na pakovanjima i kako prepoznati lošu od zaista zdrave hrane.
Ne verujte prednjim
etiketama
Najbolji savet je da potpuno zanemarite etikete koje su na
prednjem delu pakovanja. Ove etikete pokušavaju da vas zavaraju time što tvrde
da je reč o zdravom proizvodu. Proizvođači vas žele uveriti kako je njihov
proizvod bolji od ostalih na tržištu. O tome je sprovedeno nekoliko studija.
Istraživanja su pokazala da ono što je naglašeno na proizvodu stvarno utiče na
odabir ljudi. Prednje etikete su često mamac za kupce. Istovremeno, većina tih
etiketa je vrlo obmanjujuća ili potpuno neistinita.
Proverite listu
sastojaka
Sastojci proizvoda rangirani su prema količinama koje on
sadrži. Od najveće prema najmanjoj. To znači da je uvek prvo naveden onaj
sastojak koji je najviše zastupljen. Dobar način provere proizvoda je da
pogledate koja su prva tri sastojka. Ti sastojci čine većinu onoga što se
nalazi u proizvodu. Ako se među prvim sastojcima nalaze prerađene žitarice,
neki od šećera ili hidrogenizovanih ulja, možete biti sigurni da je taj
proizvod nezdrav. Umesto njega probajte da pronađete artikal koji sadrži
nerafinisane sastojke. Takođe, budite oprezni prema proizvodima koji imaju
dugačak spisak sastojaka.
Pazite na veličinu
pakovanja
Na pozadini etikete nalazi se nutritivna vrednost
proizvoda. Na njoj se navodi koliko kalorija i nutrijenata sadrži jedna porcija
proizvoda. Takva predviđena porcija često je puno manja od stvarne i onog što
ljudi uzimaju kao jedan obrok. Na primer, količina koja se preporučuje može
biti pola limenke soka, četvrtina keksa, pola čokoladne štanglice ili jedan
mali biskvit. Ovako proizvođači nastoje obmanuti potrošače da misle kako hrana
ima manje kalorija ili manje šećera.
Puno ljudi je nesvesno količine koju serviraju. Najčešće se
smatra da je celo pakovanje jedan obrok, dok je ono u stvarnosti sastavljeno od
dva, tri ili više obroka. Ako želite da saznate pravu nutritivnu vrednost nekog
proizvoda, tada ponuđene iznose pomnožite s brojem obroka koje ste konzumirali.
Donosimo spisak
najčešćih takvih oznaka i objašnjenja što one zapravo znače:
Light ili lagano – proizvodi koji su fabrički obrađeni da bi se u njima
smanjio udeo masnoća i broj kalorija. Neki su jednostavno razređeni vodom.
Pažljivo proverite da nije nešto dodato, poput šećera.
Multi grain proizvod
(mnogo celovitih zrna) – ovo zvuči vrlo
zdravo, no verovatno to znači kako proizvod sadrži više od jedne vrste
žitarica. Ako na proizvodu nije jasno napisano da sadrži samo integralne
žitarice velika je verovatnoća da su sastojci fabrički prerađeni.
Prirodno – ne treba nužno da znači da se u proizvodu nalazi išta
prirodno. To samo znači kako je upotrebljen prirodan izvor (na primer, jabuke
ili pirinač) kao jedna od sirovina.
Organsko – oznaka koja jako malo govori o tome da li je proizvod
zdrav. Na primer, organski šećer je i dalje šećer. Samo sastojci čiji je uzgoj
potvrđen kao organski zaista jesu organski.
Bez dodatnog šećera – neki su proizvodi sami po sebi bogati šećerom. To ne
znači automatski da su zdravi. Moguće je da su u njima dodate nezdrave zamene
za šećer poput aspartama.
Niskokalorično – proizvodi koji sadrže manje kalorija od originalnog
proizvoda istog proizvođača. Moguće je da imaju istu količinu kalorija kao
regularni proizvod nekog drugog proizvođača.
Malo masnoća – ova oznaka gotovo uvek znači da je masnoća u proizvodu
smanjena pod cenu dodatog šećera. Budite vrlo oprezni i pročitajte spisak
sastojaka na poleđini.
Malo ugljenih hidrata – dijeta sa smanjenim unosom ugljenih hidrata u poslednje
se vreme često spominje kao zdrava. U većini slučajeva ovi proizvodi sadrže
prerađene i nekvalitetne sastojke.
Proizvedeno od
integralnih žitarica – u proizvodu se
verovatno nalazi malo integralnih žitarica. Proverite spisak sastojaka i
pogledajte na kom mestu su žitarice. Ako nisu među prva tri sastojka, tada je
njihov udeo zanemariv.
Poboljšano i obogaćeno – u osnovi to znači kako su neki nutrijenti dodati
proizvodu. Obično se radi o sintetičkim vitaminima. Vitamin D se često dodaje
mleku.
Bez glutena – ne znači da je zdravo. To jednostavno znači kako
proizvod ne sadrži pšenicu, speltu, raž ili ječam. Mnogi prehrambeni proizvodi
su bez glutena, ali mogu biti znatno prerađeni i puni nezdravih masnoća i
šećera.
S prirodnom aromom voća – prerađena hrana često ima ime po prirodnim
sastojcima, poput jogurta od jagoda. Moguće je da u proizvodu nema nimalo voća,
već je samo dodat njegov ukus.
Nula nezasićenih
masnoća – u stvarnosti to znači
“manje od 0.5 g nezasićenih masnoća po porciji”. Ako su predviđene porcije vrlo
male, proizvod može da sadrži puno nezasićenih masnoća.
Šećer ima bezbroj raznih imena, a mnoga od njih sigurno
nećete prepoznati. Proizvođači hrane to koriste kao svoju prednost. Namerno u
proizvode stavljaju različite vrste šećera kako bi mogli da prikriju njihovu
stvarnu količinu. Na proizvodu tako mogu navesti “zdraviji” sastojak, dok će
šećer spomenuti tek pri dnu liste sastojaka. Iako proizvod može obilovati
šećerom, on se neće pojaviti među prva tri sastojka. Da biste izbegli slučajno
konzumiranje velikih količina šećera, dobro bi bilo na listi sastojaka proverite
sledeće nazive koji se koriste za šećer:
Vrste šećera: šećer od repe, smeđi šećer, karamelizovan šećer, šećer u
prahu, zlatni šećer, invertni šećer, muscovado mešavina, sok od trske i
poslastičarski šećer.
Vrste sirupa: sirup od rogača, zlatni sirup, kukuruzni fruktozni sirup,
sirup od sladi, glukozno-fruktozni sirup, sirup od pirinčanih mekinja i sirup
od pirinča.
Drugi dodani šećeri: slad ječma, melasa, laktoza, zaslađivač od kukuruza,
kristalna fruktoza, dekstrana, slad u prahu, etilni slad, fruktoza,
koncentrirani voćni sok, galaktoza, glukoza, disaharidi, maltodekstrin i
maltoza.
Postoje još i mnoga druga imena za šećer, ali ova su
najčešća. Ako vidite neka od ovih pri vrhu liste sastojaka, ili nekoliko njih
kroz celu listu, možete biti sigurni kako je proizvod pun dodanih šećera.
Nemojte da vas ovaj spisak obeshrabri. Na tržištu ima i
puno zdravih proizvoda koji jesu organski i prirodni. Međutim oznake na
pakovanju nisu garancija da je proizvod zaista zdrav. Najbolji način kako
možete izbeći da vas etikete zavedu i prevare jeste da potpuno izbegavate
prehrambene proizvode koji su prerađeni. Ako se ipak odlučite kupiti
ambalažirani proizvod, pažljivo proučite etiketu na njegovoj poleđini. stil.kurir.rs