Mogu
li roditelji biti predobri roditelji? Vjerujemo da može. I isto tako vjerujemo
da ništa što je pre-pre nije dobro.
Mame
i tate žele svom djetetu najbolje, žele im pružiti najbolje, dati najviše,
pomoći baš uvijek i samim time opterećuju sebe previše, a pritom djetetu
umjesto previše zapravo daju premalo. Kako? Tako što su prerevni.
Ako
ste i vi jedan od takvih roditelja koji svjesno znaju da ponekad stvarno znaju
pretjerati i iako to ne biste htjeli, nekako si ne možete pomoći - provjerite
ukratko je li vaše pretjerivanje u skakanju oko djeteta stvarno pre ili ste još
uvijek u granicama normale?
Ako
na više od pola ovih teza odgovorite s DA, probajte se zapitati jeste li
stvarno dobar roditelj?
1. Hvalite li ih svaki dan?
Pohvala
je dobra, ali ne uvijek! Jedno je kada je dijete malo i tek počinje učiti -
tada je pohvala čin učenja, no kako dijete raste, a roditelj nastavlja sustavno
hvaliti svoje dijete na svakom ćošku i za svaku sitnicu, e to je onda čisto
nepotrebno pretjerivanje. Ako mislite da pretjerujete, smanjite malo broj
pohvala i svedite ih samo na one prave i zaslužene. Neka se potrude zaslužiti
pohvalu.
2. Nudite previše materijalnih nagrada
Ako
prođeš s pet kupit, ćemo ti bicikl. Ako budeš dobar u trgovini, kupit ćemo ti
kamion. Ako pojedeš sve s tanjura, dobit ćeš onu lutku. Koliko je takvih među
vama? Koliko često vaše dijete radi nešto samo zato da bi dobilo nagradu? Što
mislite, što vaše dijete time stvarno dobiva? Što vi dobivate osim što ih
kupujete?
3. Očekujete li od njih malo ili puno?
Previše
je danas roditelja koji od svoje djece očekuju toliko malo jer ih ne žele
zatrpavati odgovornostima za koje su sposobni. Previše je i onih koji očekuju
previše, a ako malo bolje razmislimo, ni previše ni premalo nije dobro. Ne
šalje dobru poruku djetetu, ne uči ga onome što dijete, svaki u svojoj dobi,
treba znati i biti u stanju ostvariti.
4. Ne zadajte im nikakve njihove
zadatke?
Dom
je mjesto gdje djeca najviše uče - od svojih roditelja i svakodnevnih primjera,
no kada roditelji do osme, devete godine svom djetetu i dalje ne daju nikakve
zadatke, kako onda mogu očekivati da će ta djeca biti spremna postati
punopravni članovi obitelji. Recimo da je kuhinja najbolje mjesto za start jer
dijete već u dobi od četiri godine može (i mora) znati pospremiti nered za
sobom - odnijeti prljavi tanjur, obuti cipele, pospremiti cipele, kasnije si
narezati kruh, napraviti doručak i pospremiti mrvice, iznijeti čisti veš,
usisati i pospremiti svoju sobu. A sve dok svoje dijete smatrate malim za sve
to i ne date im da pridonose onoliko koliko mogu, vjerujete li da tako stvarno
činite najbolje za svoje dijete i svoju obitelj?
5. Stalno im ponavljate jedno te isto
jer vi ipak znate najbolje?
Sjetite
se kako je vama bilo kada su vam roditelji svaki dan tupili jedno te isto, pa
vi baš iz inata niste više htjeli činiti po njihovom, iako su i vaši roditelji
mislili da baš oni znaju najbolje? Kako je bilo vama, tako će isto biti i vašoj
djeci. Stoga ih pustite da nauče po svom.
6. Pomažete li im bez da su tražili vašu
pomoć?
Sjetite
se banalnog prizora otvaranja vrećice čipi-čipsa, bombona, vezanja cipela...
Da, možda vi znate brže, ali zašto ne date svom djetetu da i ono nauči bolje i
brže? Pustite ih da se pomuče. Bez muke nema nauke. To valjda znate.
7. Vjerujete li da je bolje preduhitriti
njihove greške?
Čak
i ako ste 100 posto sigurni da se vaše dijete upravo sprema počiniti grešku
(one u dječjoj dobi nisu fatalne, bez brige - jer ne govorimo o skakanju s
litice već običnim svakodnevnim stvarima) pustite dijete da pogriješi. To je
najbolja škola, čak i ako se sprema istu grešku ponoviti. Znate i sami da se na
greškama uči, da je svaka greška popravljiva i da vaše dijete mora steći
iskustvo na vlastitoj koži kako bi bilo spremno prihvatiti da taj neki način
možda nije baš najbolji način, prenosi Index.
Za
kraj samo još jedno. Djeca su djeca - ona od dvije godine kao i oni od 18
godina, i dok je vrlo slatko imati u kući malo dijete koje, oh, tako brzo
raste, imati u kući dijete od 18 godina koje nije naviklo biti ravnopravan član
kućanstva - to baš i nije slatko.
bebe.avaz.ba