Općepoznata
je računica: mršavljenje se događa kad je kalorijska potrošnja veća od
kalorijskog unosa. No, nije sve tako jednostavno kako se čini. Prva prepreka
koja se događa u ovoj računici jest - metabolizam o kojem ovise mnogi procesi u
ljudskom organizmu, pa tako i gubljenje ili dobivanje kilograma.
Osim
toga, radikalna razlika između unosa kalorija i potrošnje također nije
garancija većeg gubitka kilograma. Upravo suprotno, prenizak kalorijski unos
značajno povećava rizik od poteškoća u normalnom funkcioniranju organizma,
manjka važnih nutrijenata i nastanka bolesti te pothranjenosti.
Prema
nutricionistima, dnevni unos za zdravu osobu ženskog roda ne bi trebao biti
ispod 1200 kcal, a za muškarca 1500. Ovi minimumi su bazirani na preporukama
američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, a osiguravaju sigurno gubljenje
kilograma s dovoljnim unosom nutrijenata i bez opasnosti od poremećaja.
Što se događa kad kronično premalo jedete?
Razlika
između posta i kronično premalog unosa hrane (što može dovesti do gladovanja)
je trajanje. Post se obično prakticira u trajanju od nekoliko sati i s aspekta
gubitka kilograma, jedna je od metoda za koju se mnogi odlučuju i imaju dobre
rezultate.
Ljudski
organizmi su dizajnirani da se dobro nose s kratkotrajnim postovima jer i
tijekom sna tijelo ne dobiva hranu otprilike 8 sati, što je također vrsta
posta. Tijekom dana, zbog ubrzanog životnog ritma, mnogi ne stignu jesti, što
također dovede do perioda od više sati bez hrane.
S
druge strane, život bez hrane u trajanju od nekoliko dana ili unos hrane ispod
minimuma u trajanju od više tjedana ili mjeseci, značajno povećava rizik od
pothranjenosti. Naime, osoba s dovoljnim unosom hrane ima dovoljno pohranjenog
goriva za 1-3 mjeseca u obliku mišićnog tkiva i masti. No, tijelo može očuvati
zalihe glikogena za samo 1-2 dana (zalihe ugljikohidrata) te ako on nije
nadomješten, tijelo ga koristiti za održavanje razine šećera u krvi.
Nakon
samo nekoliko dana premalog i nedovoljnog unosa hrane, tijelo se
"prebacuje" u način rada u kojem pokušava maksimalno uštedjeti
energiju, što znači da se metabolizam drastično usporava, a osoba se osjeća
umorno i iscrpljeno. Snižavanjem razina zaliha ugljikohidrata, proteini i masti
postaju dominantan izvor energije. Nakon 48 sati bez hrane, tijelo je iscrpilo
sve zalihe glikogena koje su organizmu potrebne za normalan rad crvenih krvnih
zrnaca i mozga.
I
dok je glukoza jedino gorivo koje pokreće crvena krvna zrnca, mozak će se
početi prilagođavati na rad na ketonskim tijelima dobivenima iz masti. Da bi se
zadovoljile osnovne energetske potrebe, tijelo u ovom stadiju uz razgradnju
masti, razgrađuje i mišićno tkivo da bi dobio energiju za normalno
funkcioniranje.
Je li ikada u redu nedovoljno jesti?
Iako
nije preporučljivo jesti ispod gore navedenih minimuma, postoje pojedinci koji
imaju pozitivne učinke ovakve dijete, ali je to preporučljivo raditi pod
strogim medicinskim nadzorom. Prema američkom Nacionalnom institutu za
dijabetes, digestivno i zdravlje bubrega, niskokalorična dijeta je ona u kojoj
se jede manje od 800kcal na dan.
Uz
takvu prehranu jako je teško unijeti sve potrebne mikronutrijente (vitamine i
minerale) samom hranom. Ova prehrana podrazumijeva konzumaciju posebno
osmišljenih napitaka, juha i pločica koje su obogaćene ovim potrebnim
mikronutrijentima.
No,
ovakva prehrana se nikako ne savjetuje bez liječničkog nadzora, a i tada je
njezino trajanje obično ograničeno na maksimalno 12 tjedana, koliko je dovoljno
čak i osobama s jako velikim viškom kilograma, da počnu gubiti tjelesnu masu.
3 razloga zbog kojih je nedovoljan unos
hrane loša ideja
Dugotrajno
prenizak unos kalorija loš je jer vodi do 3 nepoželjna stanja organizma:
1.
Usporava metabolizam i ima niz negativnih učinaka
S
premalo kalorija i energije za svakodnevne aktivnosti, tijelo se privikava
funkcionirati na manjem unosu tako što značajno uspori metabolizam. Kratkoročno
gledano: osoba se osjeća izmoreno, nervozno i apatično. Čak i kad se počne
unositi veća količina hrane, organizmu je potrebno neko vrijeme da se ubrza i
vrati u normalan ritam funkcioniranja.
2.
Gubitak vrijednih mišića i oštećenja organa
Činjenica
da se tijelo privikne na korištenje ketonskih tijela, ne znači da mu glukoza
uopće nije potrebna. Minimum razine glukoze u krvi mora se održati kako bi
čovjek ostao na životu, stoga je tijelo primorano razbijati mišićne stanice i
organe.
Ovo
je najveći problem ako se radi o procesu koji traje dulje vrijeme, jer tijelo
ne zna prepoznati razliku između esencijalnih tkiva (poput srca, bubrega,
krvnih stanica) i manje bitnih tkiva poput skeletnih mišića. Nakon nekog
vremena, ova razgradnja ugrožava organe i njihov rad i može biti životna
prijetnja.
3.
Visok rizik od manjka esencijalnih nutrijenata
Unos
premale količine hrane smanjuje i raznolikost namirnica koje se jedu te se time
povećava rizik od manjka mnogih esencijalnih nutrijenata. Vrsta manjka koji se
može pojaviti ovisi o hrani koja je u režimu izbačena iz prehrane.
Iako
se ne može svima s premalim unosom hrane dijagnosticirati neki poremećaj
prehrane, anoreksija je dobar primjer manjka nutrijenata koji se događaju s
premalim unosom hrane. Ona podrazumijeva deficijenciju kalcija, željeza, cinka,
vitamina D te vitamina B skupine i mnogih drugih, uz opasne neravnoteže
elektrolita i premalen unos proteina.
Imajte
na umu da je svaki organizam i njegovo funkcioniranje različit, ali postoje
zakonitosti koje vrijede za sve. Imajte na umu da dugoročno prenizak unos
kalorija nije preporučljiv bez medicinskog nadzora, a pogotovo ne s ciljem
gubitka viška kilograma jer se on time neće postići, a zdravlje će biti
ozbiljno ugroženo.
fitness.com.hr