Bilo je to prije oko
godinu dana. Mali kafić, moj dvanaestogodišnji potomak i ja. Oko nas ljudi. Sin
nešto čačka po telefonu, razmjenjujemo po koju riječ sve dok on odjednom ne
upita: “Mama, koji su porno filmovi najbolji?”
Za susjednim stolovima
tajac. Okreću se u nevjerici prema dječjem glasu (glas mu je još bio dječji).
“Kao prvo, trebaju biti
kvalitetni, profi. Takvi se obično plaćaju. Kao drugo, ja recimo volim
američke, ali to je stvar ukusa,” odgovaram. “Najvažnije je da ne bude tamo
neki kućni video, oni su baš bezveze i po svaku cijenu treba zaobići video s
nasiljem i pedofilijom, ne treba kvariti sebi karmu …”
Muškarci za stolovima su
zaboravili na žene s kojima su došli. Žene namjestile kisele face kao da se
gade. Sin i ja nastavljamo razgovor o pornićima: zašto, što i kako. Za mene je
u tom času najvažnije da moj dvanaestogodišnji sin bez pardona postavlja takva
pitanja- meni! A njemu je skroz svejedno sluša li neko ili ne…
To ja nazivam povjerenjem!
Rasli smo bez tate. Drugim
riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati
biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na:
nepotpuna porodica jednako nesretna porodica .
Za ovih 14 godina
materinstva, definirala sam za sebe osnovne zakone povjerenja:
1.
Nikad se sinu nemoj smijati!
Kad se žena smije
muškarcu, za muškarca je to uvijek trauma, a kad mu se smije majka – za njega
je to duboka trauma. Bez razlike, smijete li mu se što je naopako obukao
pantalone, nevješto nacrtao psa ili zato što je izjavio ljubav djevojčici iz
susjedne klupe. Vaše smijanje zapamtit će cijeli život! I nikad ga neće
oprostiti.
2.
Uvijek odgovarajte na sva njegova pitanja!
U bilo kojoj dobi! I bez
onoga “kad porasteš, samo će ti se pokazati”. Uvijek i na sva. Ako ne znate
odgovor, tako i recite. Zatim saznajte pa mu odgovorite. Zbunjuje vas?
Djetetovo pitanje vas tjera da pocrvenite? Odlično – eto prilike analizirati
još jedan svoj kompleks. Jer to jest vaš kompleks. Ne usađujte ga u psihu svog
djeteta. Odgovorite da vas je to pitanje bacilo u razmišljanje pa da morate
malo razmisliti. Zatražite malo vremena. Djeca ga rado daju.
3.
Tražite savjet od sina i usvojite rješenje!
Ne možete zamisliti s
kakvom lakoćom dijete može riješiti neki vaš “odrasli” problem, nad kojim ste
lupali glavom godinama! Svaki! Od “kakav mora biti naš novi stan” do “zašto se
neprestano svađam s tim i tim” i “što ja to ne radim kako treba”. Tako se
dječak uči biti muškarac, oslonac i da donosi odluke. A vi mu ukazujete
povjerenje i poštovanje.
4.
Zaboravite frazu “sto puta sam ti rekla”!
Čak i ako ste govorili, a
on nije slušao, promijenite ploču. Zauvijek. Vi se nemate prava natjecati s
djetetom u bilo čemu, a to “sto puta sam ti govorila” upravo je natjecanje u
kojem se mama naslađuje “pobjedom”. Bili ste u pravu? Baš lijepo, radujte se
šutke. On će sve sam shvatiti.
5.
Hvalite!
Oduševljavajte se bez
onoga “samo da ovdje ovo popraviš”. Samo recite “Odlično je!” Vaš dječak sve
radi odlično. Kad poraste, vidjet će i sam što je i gdje trebalo popraviti.
6.
Podržavajte svaki njegov san!
“Želim biti podvodni
arheolog” – odlično. Kupite mu knjige o tome. “A sada želim biti slikar.” I to
je odlično. Kupite mu knjige o tome. “Sada želim biti inženjer” … Shvatili ste
obrazac? Odlično! Vjerujte, što stvarno želi biti, odredit će tek oko dvadesete.
7.
Ako dječak plače…
Znači došlo je do nevolje.
Za vas je ona bezvezna (u vrtiću su mu dali groznu rižu umjesto omiljenog
graha), ali je za njega ogromna! Za njega je svaka nevolja ogromna. Zato što je
dječji svijet još uvijek malen da bi se riža zanemarila i izgubila u njemu… A
ako se dogodila nevolja, vaše je da ga umirite! Koliko god da on ima godina.
Obavezni ste da ga umirite! To je dogma, zakon vašeg budućeg uzajamnog
razumijevanja: dijete ne smije neutješno plakati. Nikada.
8.
Ne čitajte mu bukvice!
Nadam se da ovdje nije
potreban komentar.
9.
Vi ste uvijek na njegovoj strani!
Ne samo na riječima, nego
i na djelu. Nikada ne povlađujte učiteljima koji se žale na njega, nikada ne
vičite na njega “zbog društva”. Pred ljudima – On je uvijek u pravu. Vaš sin je
uvijek u pravu!
I tada se vaš sin neće
plašiti da vas upita o onome o čemu se “ne priča”. Zato što će tada znati da vi
nećete viknuti na njega: “Kakvo je to pitanje ?!” ili “Kako te nije sramota ?!”
Zato što će vam vjerovati. Drugim riječima, bit će siguran u vas. A to je san
svake majke. I on se može ostvariti.
Izvor: haber.ba
