Oni nemaju ništa što nemate i vi, ali život im je puno ljepši. Evo kako.

 

Jeste li primijetili kako neki ljudi kroz život prolaze s nekom neusiljenom lakoćom? Prave prilike kao da same pronalaze put do njih, dok se drugi neprestano bore s osjećajem da udaraju u zatvorena vrata. Iako smo skloniji vjerovati da je riječ o sudbini ili čistoj sreći, odgovor je puno prizemniji i leži u našem mozgu.

Japanska neurobiologinja Nobuko Nakano godinama proučava mehanizme koji stoje iza onoga što nazivamo sretnim okolnostima. Njezin je zaključak jasan: osjećaj ispunjenosti nije dobitak na lutriji. Radi se o aktivnom stanju uma, biologiji i svakodnevnim mikro-navikama koje izravno mijenjaju način na koji doživljavamo stvarnost.

Ako prihvatimo da je sreća proces koji sami usmjeravamo, evo kojih 7 principa dr. Nakano izdvaja kao ključne.

 

1. Fokus mijenja percepciju

Ljudi koji se osjećaju sretnima nemaju život bez problema. Razlika je u tome što je njihov mozak naučio filtrirati informacije. Kada svjesno usmjerimo pažnju na traženje rješenja, prefrontalni korteks počinje uočavati prilike i tamo gdje bi netko drugi vidio samo nepremostivu prepreku.

 

2. San kao biološki oslonac

Unutarnji mir neraskidivo je povezan s tijelom. Kronični umor podiže razinu kortizola i doslovno nam sužava vidno polje, čineći nas napetima. S druge strane, stabilan ritam spavanja, jutarnje svjetlo i hrana bogata triptofanom (poput jaja i ribe) potiču proizvodnju serotonina. Kada je neurokemija u ravnoteži, prirodno postajemo opušteniji i otvoreniji.

 

3. Zdrav egoizam i jasne granice

Konstantno ugađanje drugima na vlastitu štetu siguran je put do pregorijevanja. Nakano naglašava važnost prepoznavanja vlastitih potreba i zaštite osobnog prostora. Kada prestanemo živjeti prema tuđim očekivanjima i uskladimo se sa svojim vrijednostima, stabiliziramo dopamin i vraćamo zdravu, unutarnju motivaciju.

 

4. Ustrajnost umjesto odustajanja

Svaki neuspjeh samo je povratna informacija, a ne konačna presuda. Umjesto da odustanemo čim naiđemo na zid, nastavak pokušavanja čisto praktično povećava šanse za dobar ishod. Ustrajnost nije ništa drugo nego povjerenje u vlastiti trud i proces u kojem se nalazimo.

 

5. Snaga sitnih promjena

Kada skrenemo s utabane rutine, bilo da odaberemo drugi put do posla, započnemo spontan razgovor ili se posvetimo novom hobiju, otvaramo prostor za neočekivano. Promjenom svakodnevnih obrazaca širimo svoje vidike i dopuštamo si nova iskustva.

 

6. Otvorenost prema ljudima

Prilike rijetko dolaze u vakuumu; najčešće nam stižu kroz druge ljude. Kada gradimo ugodne društvene kontakte i ostajemo iskreno otvoreni za nova poznanstva, stvaramo više dodirnih točaka sa svijetom, a samim time i više prilika da se dogodi nešto dobro.

 

7. Nesebičnost koja nas ispunjava

Jedna od najzanimljivijih spoznaja neuroznanosti jest da pomaganje drugima snažnije aktivira centre za ugodu u mozgu nego vlastiti dobitak. Kada nekome darujemo pažnju, podršku ili vrijeme, ne pomažemo samo njima, na vrlo izravan način radimo nešto dobro i za vlastito psihološko stanje.

(sensa)