Historija belgijske
čokolade počinje još u 18. vijeku, a do današnjeg dana se tajni sastojci i
načini proizvodnje strogo čuvaju.
Belgijska čokolada, prvo
proizvedena u apoteci za premazivanje lijekova, a kasnije nazvana
"praline" sa svojim širokim izborom okusa i punjenja, stekla je
popularnost u cijelom svijetu svojom jedinstvenom vrstom i visokim kvalitetom,
navodi Anadolu.
Svjetski poznata belgijska
čokolada dobiva svoj jedinstveni okus upotrebom 100 posto kakao putera u
proizvodnji, odabirom velikih zrna kakaa i prolaskom kroz mnoge sekvencijalne
procese dok ne dobije najbolju aromu.
Osim butika čokolada koji
nude ručno rađene i svježe okuse, prodavnice brendova koji pronose slavu
belgijske čokolade u svijetu mogu se naći u gotovo svakom kutku Belgije.
Belgijska čokolada ima
reputaciju veoma kvalitetne čokolade, a praline, kao čokoladna bombona za jedan
zalogaj, je 1912. godine osmislio upravo Belgijanac Jean Neuhaus (1877-1953).
U Belgiji
postoji i muzej čokolade – Belgijsko čokoladno selo
Muzej je smješten u bivšoj
fabrici čokolade, a u središtu se nalazi velika staklena bašta sa stablima
kakaovca i drugih tropskih biljaka. Čokoladno selo se nalazi svega 20 minuta
vožnje od centra grada. Tamo možete probati sve čokoladne delicije koje lokalni
majstori proizvode svaki dan.
Nathan Minc, majstor muzeja
"Belgian Chocolate Village" u glavnom gradu Briselu, ispričao je za
Anadolu o tajnama okusa belgijske čokolade.
"Prvi razlog zašto je
belgijska čokolada tako poznata je kultura. Jedemo puno čokolade, proizvodimo
je puno. Belgija je rodno mjesto punjene čokolade", rekao je Minc.
Objasnio je da se avantura,
koja je započela 1857. godine kada je farmaceut Jean Neuhaus prelio vanjske
strane svojih lijekova čokoladom kako bi povećao zadovoljstvo kupaca,
pretvorila u "praline" kada je njegov unuk umjesto lijekova počeo
koristiti mekane nadjeve.
"U ovoj zemlji je
razvijeno mnogo vrsta čokolade i mnogo različitih okusa. Voćni okusi i
'speculoos' su neki od njih. Pored ove raznolikosti, kvalitet čokolade je
takođe veoma visok. Veoma je teško pronaći dobru čokoladu. Proces tranzicije sa
klasične na modernu čokoladu je također u Belgiji. Naravno, ovaj proces je išao
paralelno sa Švicarskom, ali kao konačni proizvod, praline su belgijski proizvod
sa desetinama okusa i punjenja", pojasnio je Minc.
Objasnio je da je za ovu
poslasticu ključno to što joj je ljuska tvrda i hrskava, unutrašnjost mekana,
ali se ne miješa sa ljuskom, te da se brzo i potpuno topi u ustima.
Nancy Vanden Bussche,
odgovorna za belgijsko čokoladno selo, objasnila je da je muzej zapravo fabrika
čokolade osnovane 1896. godine, a da je nedavno obnovljen od strane općine i
otvoren za javnost.
"Ovdje se može pronaći sve o čokoladi. Ručno rađene čokolade se proizvode svakog sata dok je muzej otvoren. Ljudima se nudi zadovoljstvo da jedu svježu čokoladu u ambijentu prošlog stoljeća", kazala je Bussche.
Navela je da proizvođači
čokolade u Belgiji rade različitim tehnikama.
"Oni su inovativni.
Zato postoji toliko mnogo ručno rađenih čokoladica", ispričala je Bussche.
Jedna od najvažnijih
karakteristika belgijske čokolade je upotreba 100 posto kakao putera umjesto
štetnih i jeftinih alternativa poput palminog ili shea putera.
Belgijski kraljevski dekret
iz 1894. godine, prvi i još uvijek na snazi u pogledu proizvodnje čokolade u
zemlji, propisuje da postotak kakao putera u čokoladi proizvedenoj u Belgiji ne
smije pasti ispod 35.
Zakon dopušta korištenje
samo visokokvalitetnih masti, poput putera, uz kakao puter.
U tom kontekstu, Kraljevsko
belgijsko udruženje keksa, čokolade i slatkiša (Choprabisco), koje okuplja 170
preduzeća, takođe ima ugovor.
Shodno tome, da bi čokolada
dobila oznaku "belgijska čokolada", svaka njena faza mora biti
napravljena u ovoj zemlji.
Kakao zrna se donose iz
zemalja poput Meksika, Ugande i Vijetnama. Jedna od tajni belgijske čokolade je
upotreba krupnijih zrna jer je njihova aroma intenzivnija. Nakon vađenja kakao
zrna iz voća, zrna se peku sa ljuskom u prvom koraku kako bi se napravila
čokolada. U naknadnom procesu drobljenja, ljuske se lome, a čestice kakaa se
odvajaju.
Sljedeći postupak je
mljevenje prženih i oljuštenih čestica kakaa dok ne postanu najfiniji kako bi
postali tekući i dobili jaku kakao masu. Dobiveni proizvod se zatim rafinira u
5-cilindričnoj drobilici.
Završni proces je
"konširanje", što je jedinstveno za belgijsku čokoladu. Pri tom se
mljevena čokolada stalno miješa na 70-80 stepeni Celzijusa. Tako se
isparavanjem eliminišu kiseli i promjenjivi okusi i dobiva se homogena ukusna
čokolada.
Prema podacima
Choprabiscoa, godišnji promet industrije čokolade u zemlji dostiže pet
milijardi eura.
Belgija voli sebe da naziva
"zemljom čokolade".
Belgija je treći po
veličini proizvođač čokolade na cijelom svijetu. Čokolada je jedan od glavnih
proizvoda Belgije. Proizvodi se oko 172.000 tone čokolade godišnje, a izveze se
649.000 tona čokolade.
U zemlji u kojoj 262
proizvođača čokolade zapošljava 8.457 radnika, po glavi stanovnika se potroši
5,2 kilograma čokolade.
