Ne pristajem više…

Na ništa manje od toga da živim punim plućima,

da se radujem svakom novom danu

i uživam u stvaranju divnih uspomena.

Ne pristajem na ništa manje od življenja iz srca,

od života punog smisla i sadržaja

i unutarnjeg rasta zbog kojeg svaki novi dan više nisam ista.

 

Ne pristajem više

na život bez dubine prekrasne ljubavi

na odnose u kojima ne cvjetamo slobodni

na ništa u čemu nema za svih dobrobiti.

 

Ne budim se više bez osjećaja zahvalnosti

niti želim zaspati bez srca punog radosti.

 

Jer nismo tu da bismo patili.

Da bismo se iskupljivali.

Da bismo se žrtvovali.

 

Tu smo da bismo život proživjeli!

Jer naša duša nije došla ovdje stagnirati.

 

Zato nam stalno šapuće i vodi nas ka promjeni…

 

A kad si vođen iz duše nema straha i bojazni.

Novo je nešto što te ispunjava i veseli

i na ovaj ili onaj način dovodi bliže k Sebi.

 

Zato zastani.

I protresi svoj život kroz prste.

Od čega nazaduješ, a od čega napreduješ?

Što te spušta, a što diže?

Što te već toliko dugo žulja i ne da da ideš prema onome čemu težiš?

 

Kreni, kreni u susret svojoj sreći.

Kreni prema onome što te raduje.

Kreni tamo gdje te Duša zove…

 

Odbaci sve sumnje i strahove.

I usudi se!

Jer život je prekratak za čekanje.

 

Iva Bradarić -Sunčana strana/Atma