Prenosimo vam tekst ukrajinske psihologinje Elene Shpundre (na slici), koji pokazuje kako na ljubav gleda zrela žena.
“Imam skoro 42 godine, i
s vremena na vrijeme volim reći da ne vjerujem u ljubav, romansu ili u sreću”
do kraja života “. Prema muškarcima sam uglavnom otvorena, i bez ustezanja im
stavljam do znanja što volim, a što ne.
Također im bez mnogo
okolišanja kažem da idu dovraga.
Nisam oduvijek bila
ovakva. Ugađala sam muškarcima, kuhala im, kupovala poklone, čekala na njihove
poruke, bila spremna s njima ići na kraj svijeta. Svaki put, bila sam spremna
da se dam u potpunosti zbog ljubavi. Ali, ako nisam spremna za to više, znači
li to da više ne mogu voljeti?
Kada smo mlađi, uglavnom
se tražimo, i to može poprilično boljeti. Nekad je potrebno istražiti granice,
da preispitaš sebe kako bi znao tko si.
Zrelost je doba kada se
zaista susretneš sa samim sobom. Nakon mladenačke zasljepljenosti i
razmišljanjima o žrtvovanju, počinjemo živjeti za sebe.
To ne znači da nam nije
potreban nitko drugi. Znači li to da smo postali uspješni, okrenuti ka sebi,
puni samopouzdanja ili usamljeni? Ne.
Želimo ljubav, toplinu i
odnose pune razumijevanja isto kao i kada smo imali 20 godina. Ali, do sada smo
naučile da su u zdravoj vezi sve te stvari recipročne.
Zato ove stvari ne radim
više:
1. Ne čekam poruke i pozive
muškarca.
Ili prva pošaljem poruku
ili isključim iz života one koji nemaju vremena ni da mi se jave ili napišu da
su zauzeti.
2. Ne želim ići na sastanak, ako mi
mjesto i vrijeme ne odgovaraju.
Ako muškarac nije
zainteresiran za to koliko je žena zauzeta, za njezine želje, udobnost, to
nikako nije dobro. Upravo takav muškarac nije mi potreban.
3. Ne opraštam mu ako mi ne kupi
poklon za rođendan.
Volim muškarce koji
troše novac na ženu koju vole. Ljudi koji škrtare na novcu obično škrtare i na
svemu ostalom. Još ako ne zapamte datum koji je važan za njegovu partnericu,
pokazuju koliko je ne cijene.
4. Ne mogu opravdati nečiji neuspjeh
nakon 40-te godine.
To ne znači da samo
tražim novac. Kada smo bili mladi eksperimentirali smo, pokušavali i padali,
radili razne poslove … Već s 40 trebalo bi da imamo kakvu-takvu karijeru i
pristojno mjesto u kojem živimo.
5. Neću prešutjeti ako mi se nešto
ne sviđa.
Neću izludjeti muškaraca
sa stalnim pritužbama i neću zvocati. Ali, ako ne volim brzu vožnju, ako me to
plaši, neću to prešutjeti. Neću davati nikakve signale, neću čekati da on to
primijeti, neću se duriti, kazat ću otvoreno: “Nemoj voziti prebrzo, molim te.
To me plaši. “
6. Ne bojim se postavljanja nijednog
pitanja. I spremna sam na bilo koji odgovor.
Kada smo bile mlađe,
plašile smo se da postavimo bilo koje pitanje koje se tiče nečeg što ne
razumijemo. Nismo htjele da se izložimo stresu, plašile smo se da ćemo biti
povrijeđene, ili da ćemo ga preplašiti. Ali upravo tim nedostatkom jasnoće
povrjeđujemo sebe. Ne želim više biti povrjeđivana, i zato sam spremna sve
razjasniti.
7. Više ne miješam seks s ljubavlju.
Seks može biti povezan s
ljubavlju. S druge strane, ne mora imati nikakve dodirne točke s ljubavlju.
Ljubav je za mene kada
on šuti ujutro jer ja volim tišinu; kada pamti kako se moj pas zove, i koliko
šećera stavljam u kavu; kada mi popravlja laptop, ili nešto što se pokvarilo;
kada me iznenadi nečim lijepim … Ako nema ništa od ovoga, to znači da samo
spavamo zajedno.
8. Nisam ljubomorna na njegove
prijatelje ili prijateljice, niti na njegov posao.
Ili na njegovu djecu iz
prošlog braka (veze). Ako me muškarac voli, on će naći vremena za mene. Mogu to
prihvatiti jer i ja imam posao, i stalno sam zauzeta. Ako oboje nalazimo
vremena jedno za drugo, to znači da je sve u redu – naša veza opstaje. Ako samo
ja nalazim vrijeme za njega, a on je uvijek zauzet, to nikako nije dobro, i
pokazuje da je vrijeme za promjenu.
9. Ne peglam njegove majice i
košulje. Ne volim glačanje.
Ne volim peglati ni svoje
stvari, a kamoli tuđe. Odbijam raditi bilo što za muškarca, ako to inače ne
volim raditi. Ako me voli, ispeglat će svoju majicu.
10. Ne trudim se izgledati bolje
zbog muškarca.
U stvari, kada upoznam
nekog novog, mogu biti i cinična, suviše iskrena. Ne stidim se razgovarati o
svojim problemima, i poteškoćama. Netko tko to želi, može uvijek saznati više o
meni.
Imam skoro 42 godine i
kao stabljika bambusa sam. Direktna, jaka, fleksibilna i ne toliko zahtjevna.
Teško me je slomiti, saviti me prema svojoj volji, ili iskorijeniti me. Teškoće
života su me očvrsnule, i dalje želim voljeti. Jednostavno se nisam spremna
žrtvovati zbog nekog.
Ljubav je stvaranje, ne
destrukcija i žrtvovanje. Onda, ajmo stvarati. “
