Putovati sa ljubaznim saputnicima je tako udobno, tako dobro. Stvari se mogu uredno staviti ispod gornje police i ostaviti na drugo mjesto. I neko će ti pomoći da podigneš kofer.

​I ustupiće ti donje mjesto neko mlađi. Ili ćeš ga ti ustupiti starici ili dijetu. I izaće iz kupea ćuteći, kada treba da se presvučeš. I uvijek će se pomjeriti kada je vrijeme za užinu. I ponudiće hranu, ali bez nametanja. I niko neće reći: "Vi jedete zaslađivač? On je štetan!". Možda je i štetan. Ali tako se desilo.

​

I svi učtivo govore, bez doticanja neprijatnih tema. Piju čaj. I liježu u svoj krevet, pokriju ćebetom i slatko zaspu, da bi ustali svježi i odmorni. A ako dijete zaplače, ništa strašno. To je dijete. Treba ga uljuškati, zabaviti pa će zaspati.

Veoma je prijatno voziti se u takvom kupeu. Gdje ne treba ništa objašnjavati, zamoliti da se izađe, kada se presvlačiš, trpjeti nepristojne psovke ili vrisku ...

Život ​​je kao voz. Kuda idemo neizvjesno je. Ali od nas zavisi da li ćemo učiniti putovanje prijatnim. Jer, u suštini, nema izlaska. I svi moraju da putuju. I bez obzira kakve su moje navike i želje, vokabular i životno iskustvo; ja nijesam sama u kupeu. Eto zašto je potrebna učtivost i uljudnost. I razumevanje.

​

A možda razlog što Frojd nije volio da putuje vozom uopšte nije sujeverje. Možda su mu samo saputnici dopadali neprijatni.

Velika je sreća imati dobre saputnike sa rumenim piroškama i dobrim srcem. A i da sam budeš takav. Da se barem trudiš...

​Anna Kirjanova bebamur.com