Koračaš tim svojim
putem…
Ponekad sam.
Ponekad u društvu.
Ponekad trčeći, a
nekad i na koljenima…
Nekad uz podršku
pored puta, a nekad sam i izmučen.
Išiban olujom i
kišom što ti ispire suze. Dok te istovremeno čini jačim.
I nakon koje opet
zasja sunce, pa lakše dalje koračaš.
I nekog novog
sretneš.
Pa dio puta
prošećete zajedno. I dotakne te možda samo sa nekoliko riječi, a možda sa
dubokim razgovorom.
I onda nastavite
dalje držeći se za ruke.
Svjesni ili
nesvjesni da ćete ubrzo doći do raskršća.
I izbora idete li
i dalje zajedno.
Ili svaki svojim
putem.
I jedno i drugo je
u redu. Jer i to je dio života.
I nekih novih
spoznaja.
Ima nešto i u toj
samoći. U kojoj se susretneš sam sa sobom.
Pa isplivaju neki
stari strahovi ili se rode nova nadanja.
Pa se propitkuješ,
promišljaš… Čistiš sam sebe i iznova se gradiš. Odbacuješ nevažno i probireš
bitno. Zacjeljuješ rane i iznova se sastavljaš.
Ponekad u bojazni
što je iza zavoja, a ponekad radosno uzbuđen i pun iščekivanja.
Kako god… Bitno je
da nastaviš dalje.
Makar sa strahom,
makar na koljenima… Samo da ne staješ.
Ma šta god se
dogodilo. Da ne ustukneš i ne pogledavaš unatrag u želji da se vratiš na staro.
Jer život teče
dalje i to je prirodno.
Ono što treba biti
uz tebe na tom putu, biti će.
I oni koji
trebaju, isto.
Nema potrebe da
povlačiš nekoga na silu kojemu tu nije mjesto. Ili je tu ili nije.
Prihvati to i idi
dalje.
I prati znakove
putem. Jer ima ih puno.
I ne ovisi o
publici i što oni misle.
Jer danas im ti u
fokusu, a sutra netko drugi.
To su samo
promatrači i ne čine oni tvoji život i ne grade tvoje uspjehe.
Tvoj život si ti.
I tvoji izbori.
Ljude koje voliš i
koje putem dotakneš.
Dobrobit koju ovom
svijetu doneseš.
Dok sa ljubavlju pomirišeš
cvijet i zbog te ga iste ljubavi ne ubereš.
Zaobiđeš svjesno
mrava da ga ne pregaziš.
Zahvališ suncu što
sija i kiši što pada.
Ravnom putu, ali i
svakoj prepreci.
Jer sve si to na
kraju ti.
Sve te to jača i
gradi.
I stalno se
mijenjaš, nisi više isti.
Jači si i
spremniji na neke nove izazove.
Nove avanture i
nove uspomene.
Dok te duša gura
naprijed i zovu te tvoje želje i snovi.
Na koje te uvijek
nešto putem podsjeti…
Jer da, ptica je
najsigurnija u gnijezdu.
Ali je stvorena da
leti.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
atma.hr
