Svima
je poznato da nam na dnevnom nivou misli bježe na sve strane, od važnih,
poslovnih i obiteljskih situacija i informacija koje moramo riješiti, preko
najnovijih pjesama kojima smo opsjednuti i koje nas jednostavno ne žele
napustiti do memeova koji nam skaču po glavi u neuobičajenoj dinamici. Riječju,
ima tu svega što nam okupira misli, i jako je važno kako taj “materijal”
koristimo i kontroliramo i što uopće puštamo u misaoni prostor. Neka od novijih
istraživanja pokazuju da gotovo 10% naših misli podrazumijeva i neku vrstu
uspoređivanja s drugima. To možda ne zvuči pretjerano dramatično u pogledu
postotaka (iako nije ni malo) ali je zapravo prilično problematično jer je
konstanta na dnevnom nivou i znači da živimo u permanentnom stanju gdje se
svjesno ili ne uspoređujemo s ostalima po izgledu, privlačnosti, zaradi,
uspjehu, ostvarenosti i svim drugim kategorijama.
Teorija
o društvenom uspoređivanju, točnije teorija prema kojoj pojedinac određuje
svoju društvenu i osobnu vrijednost u odnosu na druge i u skladu s tim koliko
odskače od njih (u pozitivnom ili negativnom smislu) poznata je još od sredine
XX stoljeća kada ju je uspostavio psiholog Leon Festinger, i dosta je
relevantna i danas. Drugi (ljudi koji nas okružuju) su prvo najbliže
"oružje" kojim možemo procijeniti svoje (ne)uspjehe, ali usprkos tome
što nam dolazi logično i gotovo i prirodno, ne znači da to trebamo raditi.
Doduše, ta vrsta uspoređivanja nekima bude i korisna, jer im daje dovoljno
motivacije za napredak ali u većini slučajeva se završi s osjećajem dubokog
nezadovoljstva, krivice i nedostatnosti. Uostalom bilo da šteti ili koristi,
činjenica je da je u suštini uspoređivanje nepotrebno, jer kao što japanski
monarh Ogui (Sensei) kaže: “Cvijet se ne takmiči s cvijetom pored sebe, on
jednostavno cvjeta”. Zato, ako vas uhvate napadi uspoređivanja i misli o
nedostatnosti, predlažemo tri sjajne taktike za neutraliziranje istih.
UMJESTO SA DRUGIMA USPOREĐUJTE SEBE SA
SOBOM
Promatrati
sebe iz isključivo kritičke perspektive, davati sebi minuse i preispitivati
svaki potez pitajući se “zašto to nisi ranije/brže/bolje?” jedan je od
najjednostavnijih hobija kojeg se svatko može prihvatiti i to odmah. Svi znamo
da smo negdje pogriješili, svi imamo zadatke kojih smo se prekasno uhvatili i
uspjehe koji su možda mogli doći ranije,, i ako se želimo baviti time, kamenja
za bacanje na samog sebe ima koliko želite. Ono što nije tako jednostavno i za
što je potrebno vrijeme jest strpljenje i puno ljubavi prema samom sebi (što je
nešto što bi trebalo vježbati umjesto samokamenovanja) jest zapravo naučiti
kako da hvalimo sebe i kako da budemo ponosni na sve što smo postigli. Umjesto
uspoređivanja s drugima (koji usput, gotovo uvijek imaju drugačije i početne
pozicije i trenutne situacija što u mnogočemu utječe na finalni ishod) puno je
produktivnije uspoređivati se sa samim sobom. Samo smo mi krenuli iz vlastite
početne točke i zato je baš dobro s vremena na vrijeme se zapitati gdje sam
bila/bio prije pet godina, a gdje sam sad? Umjesto na druge, obratiti pažnju na
osobni napredak. Dok god kotrljamo naprijed, ima razloga za uzbuđenost i ponos
na samoga sebe.
OGRANIČITE VRIJEME KOJE PROVODITE NA
DRUŠTVENIM MREŽAMA
U
teoriji društvene mreže postoje da bi se ljudi povezali. U praksi, služe za
mnogo toga. S jedne strane za nevjerojatne plemenitosti povezivanja i
zajedničke borbe, s druge previše prostora za frustracije. Iako smo svi svjesni
da naši Instagram “prijatelji” postavljaju ono što želimo vidjeti i što žele da
mislimo o njima (bilo da je to visoko glamurozan i cool život, ili super artsy
iskuliran pristup svemu) i što znamo da je sve jedan veliki role-play, teško je
ostati imun i barem s vremena na vrijeme ne pomisliti: “je li stvarno svi, za
razliku od mene, žive spektakularno cool živote?” Ne žive, jer čak i oni
istinski najspektakularniji imaju svoje down faze u kojima se jednako glasno
pitaju “gdje sam, što sam, kuda idem i čemu se radujem?” samo što naravno te
sumnje nitko neće podijeliti na društvenim mrežama (osim ako mu ta iskrenost
nije dijelom javne slike koju kreira). S tim na umu kazat ćemo da je pokoji
pogled na ono što drugi rade sasvim ok, ali samo dozirano. Nemate baš toliko
vremena na bacanje da vječno scrollate po tuđim profilima zar ne?
USPJEH DRUGIH KAO INSPIRACIJA A NE
FRUSTRACIJA
Naleti
zavisti, ljubomore, ili grižnje savjesti što nismo uspješni kao netko drugi su
i prirodna stvar i manje više nitko nije imun na to. Međutim, s obzirom na to
da ovakve misli suštinski ne koriste ničemu tu silu treba preusmjeriti. Vratiti
se na tvorničke postavke i umjesto "zašto ne ja?" zapitati se
"kako ja?". Umjesto isprazne zavisti, mnogo je ljepše i korisnije
promatrati uspješnije od nas kao inspiraciju i razmisliti o tome što se iz
nečijeg primjera može naučiti, i kako to primijeniti na osobno iskustvo za
najbolje moguće rezultate.
buro247.hr
