Dođeš
u godine kada se više ne pitaš gdje su dobre zabave, gdje su ona najposjećenija
mjesta na kojima izlazi brdo ljudi, dovoljno ti bude jedna iskrena, topla i
jednostavna osoba pokraj tebe s kojom će
provesti vrijeme u malo priče a mnogo šutnje.
Znaš
da nemaš što posebno reći i da se najveće i najvažnije stvari u životu razumiju
u tišini duše i nježnosti pogleda ali blizina te osobe mnogo ti znači i govori.
Dođeš
u godine kada više ne obraćaš mnogo pažnje na oluje oko sebe, pronađeš neku
oazu mira i shvatiš da ti ne trebaju drame koje prave ljudi koji uvijek moraju
nekom nešto dokazati. Umiriš sebe tako da postaneš gospodar svojih misli, da se
ne opterećuješ nekim beznačajnostima i trivijalnostima koje naizgled izgledaju
kao nešto veliko i važno a zapravo su samo isprazne stvari koje te ne trebaju
niti će ti ikada trebati.
Dođeš
u godine kada ni s kime ne bi mijenjao svoj način života jer si na njega ne
samo naučio, već si za njega platio veliku cijenu, cijenu koju nitko osim tebe
ne može razumjeti, shvatio si da je to najednostavniji put koji te vodi
naprijed, put uz minimum odstupanja. Dođeš u godine kada više nemaš živaca za
ljude s više lica, ako će pokazati pravo neka ga pokažu, ako neće onda je to
njihov problem i sami će za njega odgovarati.
Dođeš
tako u godine kada počneš ljude voljeti onakve kakvi jesu jer shvaćaš da je
svaka promjena gotovo nemoguća misija jer si i sam mnogo puta pokušao mijenjati
neke velike stvari kod sebe a malo toga ti je pošlo za rukom. Držiš se ljudi
kojima je stalo do tebe a onima ostalima poželiš sretan put. Raduješ se svakom
novom danu jer ne znaš koliko ih je još pred tobom. Živiš život koji si sam
oblikovao i u kojeg si mnogo uložio.
Mario
Žuvela/prijatelj.org