Žene koje su sklonije vaginalnim infekcijama trebale bi
održavati pH rodnice povremenom primjenom probiotskih vaginaleta
Gotovo da nema žene koju barem jednom nije mučila
vaginalna infekcija uzrokovana gljivicama ili bakterijama, zato što je u
svakodnevnom životu puno “okidača“ za pretjerano razmnožavanje mikroba.
Doznajte kako ih držati pod kontrolom.
Vaginalne
infekcije među najčešćim su ginekološkim problemima zato što se mogu pojaviti
zbog brojnih uzroka:
1. Pada imuniteta zbog neke bolesti ili stresa
2. Prehrane koja sadrži previše rafiniranih
ugljikohidrata (npr. slatkiša i proizvoda od bijelog brašna)
3. Pretjerane uporabe sredstava za intimnu njegu
4. Čestog kupanja u bazenu
5. Višednevnog korištenja tampona
6. Vaginalne infekcije mogu biti posljedica terapije
antibioticima, a česte su i u trudnoći
U spomenutim slučajevima dolazi do promjene prirodne
kiselosti (pH) rodnice i smanjuje se broj dobrih, zaštitnih bakterija u
rodnici, što omogućuje razmnožavanje štetnih mikroba. Najčešći uzročnici
vaginalnih infekcija su gljivice, bakterije i jednostanični organizam
Trichomonas vaginalis.
Gljivične infekcije najčešće su uzrokovane gljivicom
Candida albicans, koja je inače uobičajeni stanovnik ljudskog tijela i ne
uzrokuje tegobe ako je prisutna u manjem broju. Candida neće izazvati vaginalne
infekcije ako rodnica ima uravnoteženu floru, odnosno ako u njoj prevladava
dobra bakterija koja proizvodi mliječnu kiselinu i održava normalni pH
(kiselost) rodnice oko 4,5.
Kada su štetni mikroorganizmi u manjini, žene imaju
normalan bjelkasti iscjedak, gotovo bez mirisa, koji malo varira u količini i
konzistenciji ovisno o fazi ciklusa i životnoj dobi. No, ako se Candida počne
pretjerano razmnožavati, tipičan simptom je svrbež, a obično ga prati crvenilo
stidnice i pojačani iscjedak koji se najčešće opisuje kao grudičast ili sirast,
objašnjava dr. Silva Babić.
Kako liječiti
gljivice?
Gljivičnu infekciju treba liječiti kako bi se smanjila
količina gljivica i obnovila vaginalna flora. Ovisno o preporuci ginekologa, u
razdoblju od tri do sedam dana treba primjenjivati vaginalete navečer, a preko
dana nanositi kremu izvana.
Treba se suzdržati od spolnih odnosa da ne bi dodatno
iritirali sluznicu. Nakon te osnovne terapije, svakako treba dulje vrijeme
uzimati vaginalne pripravke s probioticima kako bi se uravnotežila vaginalna
flora, preporučuje ginekologinja.
Dr. Silva Babić kaže da su gljivične i bakterijske
vaginalne infekcije podjednako vrlo učestale, ali su bakterijske opasnije.
Kako liječiti
bakterije?
Bakterijske infekcije nerijetko nemaju izražene simptome,
pa žene ni ne znaju da imaju infekciju. One se većinom otkrivaju pretragama kao
što su cervikalni brisevi i papa test. Zato je vrlo važno ići na redovite
ginekološke kontrole i nastojati živjeti zdravo, što svakako podrazumijeva
prehranu sa što više prirodnih, a što manje industrijski prerađenih
(rafiniranih) namirnica.
Među bakterijskim infekcijama učestala je vaginoza -
dugoročni poremećaj pH (kiselosti) rodnice kada nad dobrim bakterijama
prevladaju one koje uzrokuju tegobe, a među njima je najčešća Gardnerella
vaginalis. Tipični simptom je obilniji, bijeli, kremasti vaginalni iscjedak,
često s neugodnim “ribljim“ mirisom, ponekad uz blaži svrbež ili peckanje.
Terapija se svodi na dugoročnu primjenu probiotika, uz tek povremene i
kratkotrajne kure antibiotika, kaže dr. Silva Babić.
Neke bakterijske infekcije su spolno prenosive, npr.
gonoreja, ureaplazma, mikoplazma, klamidija. Te infekcije mogu, ali i ne moraju
izazvati pojačani žućkasti iscjedak i osjećaj pečenja.
Ureaplazma i mikoplazma mogu izazvati smetnje pri
mokrenju, ali i povećati rizik od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda.
Klamidija izaziva upalu vrata maternice što je “plodno
tlo“ za HPV (infekciju humanim papiloma virusom), a također može izazvati upalu
jajovoda, što je najčešći razlog vanmaternične trudnoće (u slučaju djelomično
začepljenih jajovoda) ili onemogućenog zanošenja prirodnim putem (kod kompletno
začepljenih jajovoda), navodi ginekologinja.
Budući da su klamidija, ureaplazma i mikoplazma spolno
prenosive, i u muškaraca izazivaju upale u spolnom i mokraćnom sustavu, uvijek
se trebaju liječiti oba partnera. Obično se primjenjuju antibiotici u
tabletama, paralelno s vaginaletama.
Nakon terapije obavezno treba prekontrolirati
mikrobiološke nalaze, jer samo provedena terapija nije jamstvo izlječenja,
napominje dr. Silva Babić, dodajući da se žene i njihovi partneri ne smiju sami
“liječiti“ bez savjetovanja sa stručnjakom. Tako se najčešće stvara začarani
krug u kojemu se infekcije ponavljaju.
Kako spriječiti
pojavu gljivica i bakterija?
Žene koje su sklonije vaginalnim infekcijama trebale bi
održavati pH rodnice povremenom primjenom probiotskih vaginaleta, izbjegavanjem
rafiniranih ugljikohidrata, izbjegavanjem kupanja u bazenu te primjenom mehaničke
zaštite (kondoma) pri spolnim odnosima. Također bi trebalo izbjegavati uporabu
tampona i ne pretjerivati sa sredstvima za intimnu njegu.
U intimnoj njezi nipošto se ne smije rodnicu ispirati
vodom ili raznim preparatima (to se radi samo u iznimnim slučajevima, u sklopu
neke terapije) jer se time narušava pH rodnice. Ako se moraju uzimati
antibiotici, treba već tijekom same terapije započeti i s primjenom vaginaleta
s probioticima, da se lakše održi normalna flora rodnice, ističe dr. Silva
Babić.
Za prevenciju i terapiju vaginalnih infekcija, po
preporuci ginekologa mogu se upotrebljavati i pripravci na biljnoj bazi, npr.
vaginalete s kantarionovim uljem, čajevcem, kokosovim uljem, ekstraktom
češnjaka.
Na internetu se često može naići na savjete o
“namakanju“ tampona u eterična ulja, ali to nema smisla jer tampon većinom
duboko upije ulje, a uz to se dugotrajnim stajanjem tampona u rodnici stvara
“hranilište“ za bakterije, napominje ginekologinja.
zadovoljna.dnevnik.hr