Dugo
sam razmišljala kako da započnem pisati ovaj tekst, na čijem samom kraju ću
ispasti poprilično licemjerna, no smatram da je sama tema vrlo interesantna,
kako svakoj ženi, tako i meni. Riječ je o jednom sasvim običnom i toliko opće
prihvaćenom beauty tretmanu, koji mnogima graniči s osobnom higijenom, poput
pranja zuba ili redovitog tuširanja, a cijeli val mojih misli usmjerila je
jedna rutinska vožnja tramvajem....
Zima
je kao godišnje doba poznato po mnogočemu, a osim niskih temperatura, pokojeg
iznenadnog snijega i toplog odijevanja, poznata je i po tome da se neko vrijeme
jednostavno pozdravimo sa svojom britvicom. Ova mala javna tajna nešto je što
žene već godinama uspješno kriju od suprotnog spola, a često i jedna od druge
jer o dlačicama kao sastavnom dijelu našeg tijela se jednostavno ne govori.
Tako je zima postala jedino godišnje doba kada si pružimo taj gušt biti totalno
opuštene po pitanju našeg izgleda te jednostavno uklanjanje dlačica stavljamo
na nešto dužu pauzu, a sve zahvaljujući dugim hlačama, debelim majicama i
kaputima s kojima je naša 'tajna' na sigurnome. No, što su nam to dlačice
napravile toliko nažao da ih se silno želimo riješiti? Mislim da je
najpoštenije da analizu ovog pitanja započnem od sebe same.
Naime,
u jednoj vožnji tramvajem na putu do posla, zaokupljena vlastitim mislima,
primijetila sam ženu kako sjedi preko puta mene i gleda u moje noge. Možda je
promatrala moje gležnjače i razmišljala ima li ih još u Zari, a možda je
gledala 'kroz' mene i razmišljala što će danas ručati, no ja sam u tom trenu
bila uvjerena da gleda u moje noge koje i nisu baš najmekanije i najglađe na
svijetu. Zima je, a i dugo godina sam u zdravoj vezi, tako da nisam baš pod
velikim pritiskom da ih se panično rješavam, no sama pomisao da ova žena koju
zapravo uopće ne poznajem i koju vjerojatno više nikada neću sresti u životu,
zna moju malu tajnu u meni je izazvao val ogromne sramote. Jednostavno sam se
osjećala neuredno i loše u svojoj koži.
Inače
nisam tip koji ima nekih velikih problema s dlačicama, pogotovo zato što sam
svijetle puti i eventualno ih trebam jednom tjedno depilirati da bi bile
'normalne', no u meni je toliko duboko ukorijenjena misao da je to nešto u
potpunosti neprihvatljivo za jednu ženu, da sam spremna svakodnevno izlagati se
riziku po pitanju vlastitog zdravlja.
Tako
sam prije nekoliko godina opipala malene kvržice ispod pazuha, koje nisu
prolazile, već su se samo gomilale. Ponekad su bile toliko bolne da nisam mogla
dići cijelu ruku, no niti ta bol me nije spriječila da ljeto provedem sa glatkim pazusima kao
"prava žena". S vremenom je ovaj problem postajao sve gori, a mojoj
panici su uvelike doprinosila i brojna googlanja po čijoj prognozi sam već
trebala biti odavno pokojna. Tako sam se naručila na pregled, odnosno snimanje
pazuha koje se ne razlikuje previše od snimanja dojki, a koji je na kraju
pokazalo da mi probleme stvaraju upaljeni limfni čvorići, iziritirani
depilacijom.
Moje
prvo pitanje doktoru bilo je s čime se onda mogu depilirati jer sam zaista
probala sve; od britvice, preko krema za depilaciju, pa sve do izrazito bolnog
voska, no očito ovo moje osjetljivo područje iz nekog razloga odbija surađivati
s bilo kojom depilacijskom metodom. Umjesto odgovora na svoje pitanje, doktor
me samo pogledao i pitao: "a zašto bi se uopće trebala depilirati?",
pritom mi objašnjavajući kako je naše tijelo napravljeno toliko skladno da sve
na njemu ima svoju svrhu i funkciju, pa i te dlačice, koje zapravo služe da bi
sprječavale odlazak nečistoća i znoja direktno u limfne čvoriće, što je
najčešći razlog svih upalnih procesa.
U
tom trenutku mi je zabrana depiliranja bila toliko šokantna jer zaista sam bila
već spremna na svakakve dijagnoze, pa čak i one najcrnije koje mi je doktor
Google pripisao, no ne i na ovakvu kaznu zbog koje bi vjerojatno mogla završiti
kao javna sprdnja. Ako mi ne vjerujete, pokušajte sa žbunjem ispod pazuha
podići ruku u tramvaju...
O
tome koliko nam je važno biti socijalno prihvaćen i uklopljen u zahtjeve
društva te ne biti 'čudak' koji prkosi njegovim pravilima, učestalo depiliranje
itekako dokazuje da smo bića koja su u svojoj suštini čisti konformisti. Bio
kakav oblik ne prilagođavanja ovim nametnutim normama o nama može kreirati
mišljenje koje vrlo vjerojatno nije točno, primjerice da smo neuredni ili
nemarni oko vlastite higijene. S druge strane, depilacija nije nešto što smo
izmislili u modernom društvu, već smo ju primili objeručke u nasljeđe iz nekih
davnih vremena, a u kojima su se dvojica muškaraca, na osnovu posramljivanja
ženskih dlačica, debelo obogatila...
Ono
što je zapravo prethodilo cijelom trendu depiliranja, bila je knjiga Charlesa
Darwina iz 1871. godine, Podrijetlo čovjeka, a u kojoj su glavnu ulogu imale
upravo dlake na tijelu kao temelj nove teorije evolucije, odnosno prirodne
selekcije. Naime, homo sapiens je prema ovoj teoriji imao znatno manje dlaka na
tijelu od njegovih prethodnika te je kao takav bio seksualno privlačniji, čime
se doprinosilo održavanju vrste. Ovo je bio prvi zabilježen slučaj u povijesti
u kojem se seksualnost povezivala s atraktivnošću, što je najviše došlo do
izražaja 1900-te, godine u kojoj je izumljena prva britvica, a čime je
postavljen i novi trend uljepšavanja - depiliranje. Tako je Gillette stvorio
Milady Décolleté, prvu brtvicu namijenjenu ženama, a koju je pratila reklama u
kojoj su se masovno pozivale žene da uklone 'neuredne' i 'nehigijenske' dlake s
tijela.
No,
upravo je ovaj trend mnoge žene i usmrtio jer su za skidanje dlačica koristile
i koremu, kremu čiji sastojci su sadržavali otrov koji je bio primarno
namijenjen za ubijanje štakora te je osim uspješnog skidanja dlaka s tijela,
izazivao sljepoću, atrofiju, a nerijetko i smrt. Čovjek bi rekao da smo puno
napredovali od 1900-te godine, no izlaganje svog zdravlja očito je trend od
kojeg teško odustajemo, barem kada su ljepota i fizički izgled u pitanju.
Progresivne
reklame koje su brzinom munje ispirale mozak tisućama žena, uvjeravajući ih
kako će rješavanjem ovog neestetskog dijela svog tijela postati poželjne baš
svakom muškarcu te paralelni rast modnih trendova u kojima su sve češće
dominirale kratke suknje i haljine, bio je dovoljan da danas svaka od nas ima
barem jednu britvicu u svojoj kupaonici. Primjerice, Harper's Bazaar bio je
prvi ženski časopis koji je na naslovnici imao depiliranu ženu kao ogledni
primjer prave ljepote te kao poticaj i drugim ženama da najnovije modne
trendove, poput kratkih suknja i majica bez rukava, iznesu svojim obrijanim
pazusima i nogama, dok je 1946. godine časopis Playboy predstavio u potpunost
obrijanu ženu kao novi sex simbol...
Iako
volimo često reći kako živimo u naprednom društvu koje pored tehnologije
napreduje i u duhovnom smislu, pa tako prihvaćamo i poštujemo stvari koje je
prije bilo nezamislivo i spomenuti u javnosti, dlačice kao estetska
nesavršenost u cijelom tom procesu nisu pronašle svoje mjesto. Osjećati se
manje ženom zbog nečeg prirodnog totalni je apsurd kojeg smo kreirali mi kao
društvo, no iako se u posljednjih nekoliko godina sve više razgovara o ovoj
tabu temi, ona i nije baš naišla na neko plodno područje i spremnost žena na
promjenu. Dlačice su pravi dokaz kako mi kao društvo vrlo lako možemo kreirati
što je pojam ljepote i kako ona izgleda, a sigurna sam da ga isto tako možemo i
promijeniti.
Zamislite
smo da se jednog dana kao gorući trend pojavi potpuno uklanjanje obrva, koje
također imaju svoju svrhu; čuvaju naše oči od svih nečistoća koje se pojave na
samom licu. I ne, nemojte misliti kako je to nemoguće jer sjetite se da smo
jedno vrijeme (i to ne tako davno), gotovo svi imali obrve koje su nalikovale
na dvije lastavice...
No, hoćemo li se svi zajedno prestati depilirati nakon što pročitamo ovaj tekst? Čisto sumnjam jer ga i friško obrijana pišem (i nadam se da neću dobiti bolnu upalu, ponovo...), no ono što možemo napraviti jest razgovarati o tome kako bi s vremenom zaista postigle onu ravnopravnost s muškarcima kojoj toliko težimo, pa makar te promjene zahtijevale od nas da izađemo iz svoje zone komfora. Da, živimo u vremenu kada je potrebna velika hrabrost prigrliti svoju prirodnost, no ona nam u posljednje vrijeme na sve načine pokazuje kako bez nje, a još više protiv nje, ne možemo!
