Planirate na skijanje, ali još tražite najbolji omjer cijene i kvalitete? Evo koja skijališta preporučuje skijaški ekspert Zoran Šagolj


U ovo doba godine kolege, prijatelji, čitatelji... znaju me često pitati za kakvu skijašku preporuku, točnije kamo bi pošli u tzv. hrvatskom tjednu koji počinje prve subote u siječnju.

Njihova spika ide otprilike "bili smo lani i preklani tu i tu, sada bi nešto novo, pa daj reci". Iako znam koliko je teško pogoditi nečiji ukus i da bi me sutra to moglo "skupo" koštati, više-manje uvijek se odazovem.

I prvo što im kažem je da ne smiju robovati razvikanim mjestima, pogotovo onima koja pohodi karavana Svjetskog kupa. Istina je da će to vjerojatno skupo platiti, doći tamo, a dočekat će ih zatvore najbolje staze i žičare oko njih. Nije mi se jednom dogodilo, pa vjerujte da znam o čemu govorim.

Najbolji od svih kriterij jest omjer cijene i količine, ali isto tako i raznovrsnost staza. Pa nisu valjda stare skijaške nacije, koje su u potragu za zimskim radostima puno ranije krenule od Hrvata, odavno počele računati koliko im dođe svaki ponuđeni i prijeđeni kilometar na daskama.

Zato evo i tri preporuke u Italiji, Austriji i Bosni i Hercegovini, koje su hrvatskim "ovisnicima o bijelom" najčešći izbor.

Val di Fiemme
U Italiji ima puno boljih skijališta, ali VDF ima svoje atribute upravo u spomenutom omjeru cijene i kvalitete. Dio je sustava Dolomiti Superski i cijena 6-dnevnog ski passa je u rasponu njegovih okvira, znači više od 200 eura, s tim da ove sezone dva dana hrvatskog tjedna upadaju u visoku sezonu. Sve drugo, a mislim u prvom redu na smještaj i hranu, je cjenovno ispod Austrije, pa čak i Slovenije. Zahvaljujući tome nešto veća stavka prijevoza će se učas anulirati u kućnom budžetu.
A što se staza tiče, na raspolaganju ih je više od 100 kilometara. Od toga najveći broj, više od 40 km, otpada na Latemar/Obereggen, koji povezuje mjesta Predazzo, Pampeago i Obereggen. Startaju na 1500 metara i uzdižu se do 2500 m, a radi se mahom o plavim i crvenim stazama, idealnim i za početnike i one koji žele izbrusiti svoju tehniku.

Iznad Cavalesea je drugo područje, Alpe Cermis, gdje ljubitelji prave strmine dolaze na svoje sa 7,5 kilometara dugom crnom stazom Olimpia i visinskom razlikom od 1370 metara.
Kvalitetom staza ne zaostaju ni druga dva dijela – Alpe Lusia/Bellamonte i Passo Role, dok je Oclini/Jochgrimm ipak klasu ili dvije ispod svih pobrojenih.

Južni Tirolci su pravi majstori za uređenje staza. Mogu se okolni pašnjaci i zeleniti, ali tamo gdje se skija uvijek će biti snijega, uredno nabijenog i ispeglanog.

Za mene ne samo jedno od najboljih skijališta u Austriji, već i cijeloj Europi. U rangu je onih francuskih, Hrvatima, a pogotovo obiteljima s djecom zbog udaljenosti ipak nedostupnijih.

Saalbach
Smjestilo se s obiju strana Alpa i zbog svog položaja nikada neće iznevjeriti, što se tiče snijega. Vertikalni transport je doveden gotovo da savršenosti i odmičući se od doline i početnih gondola gužvu nećete ni osjetiti.
Dužina staza ponad Saalbacha, Hinterglemma i Leoganga je nevjerojatnih 270 kilometara i uvezuje ih 70 najmodernijih žica. Za svačiji su ukus, pa je zato ovaj dio Austrije omiljen svim generacijama.

Neće iznevjeriti ni one koji dolaze bez skija. Bilo da se radi o šetnji i šopingu mjestima i selima iz slikovnica, bilo sanjkanju, i to noćnom. Nakon što vas ratrak odveze na večeru u jednu od 70 koliba, domaćini će vam ponuditi da se do hotela ili apartmana vratite na sanjkama. Užitak je neopisiv! A Saalbach važi i za mjesto vrhunskog apres-ski ugođaja.

Neki skijaši, među kojima i veći broj Hrvata, Saalbach kombiniraju sa Zell am Seeom. Udaljeni su na 20 i nešto minuta vožnje, ali u Zellu je smještaj daleko povoljniji.
Nova gondola će ih uvezati i onda će onih 270 kilometara spustova premašiti brojku od 400 km. Sve pobrojeno vrijedit će svakog uloženog eura.

Jahorina
Svaka čast Slovencima, svaka čast Kopaoniku, ali Jahorina je još uvijek skijaški broj jedan na prostorima bivše nam zajedničke države. Znam, svi oni koji su probali ovaj sport u Austriji, Italiji i drugdje naći će joj tisuću i jednu manu, ali mene neće razuvjeriti. Hrvati, pogotovo Dalmatinci, hrlili su i prije rata, a nastavili i poslije, pa se dade zaključiti kako valjda za to imaju razloga.

Skijanje možda i nije presudno. Prije će biti da su to blizina, cijene, ljubazni domaćini... Jahorina danas i Jahorina prije tri ili pet godina nisu iste.
Velike zasluge pripadaju jednom čovjeku, Dejanu Ljevnaiću, koji je kao kadrovsko pojačanje stigao iz Skijališta Srbije. Prvo je počeo uvoditi red, pa onda stao peglati staze, a na koncu i obnavljati žičare mahom izgrađena još uoči Olimpijade.

Priroda je lani sav taj trud nagradila obilnim snijegom i sezonom koja je trajala najduže.

Olimpijska ljepotica u sezonu ulazi sa sedam novih projekata, od kojih je najveći i najznačajniji gondola "Partizan". Njome će se kapacitet skijališta povećati za 2700 skijaša po satu. Probijeno je i 3000 metara novih staza koje će biti i osnježene.
Za maglovitih i vjetrovitih dana Jahorina ima backup u obližnjem, relativno novom skijalištu, Ravnoj planini, kao i Bjelašnici. Kada se žičare ugase, Sarajevo zove svim svojim čarima.


Piše Zoran Šagolj

slobodnadalmacija.hr

Vaša destinacija za najnovije modne trendove, horoskop, ukusne recepte, zdraviji i ljepši život i još mnogo toga jer #MItoTAKO