Iako
mnogi rekreativci čitavu godinu treniraju vani (mnogi će posvjedočiti kako je
zimski trening puno podnošljiviji od onog ljetnog!), početak ožujka
tradicionalno se smatra početkom sezone treninga na otvorenom.
Trčanje
je u posljednje vrijeme veliki hit, no mnogi koji se na ovaj način pokušavaju
vratiti u formu, nerijetko znaju komentirati kako ih ne treba netko tomu učiti.
To je pogrešan stav jer većina početnika ne poznaje tehniku trčanja te ulazi u
trening previše zahtjevnim tempom i s pogrešnom opremom, čime riskiraju
ozljede. Osim toga, trčanje pod nadzorom i u grupi odlična je motivacija.
Umjerenog opterećenja i bez stresa
Sam
početak bavljenja sportskom aktivnosti treba biti postupan, a ponekad trebamo
odraditi i neke pretpripreme, kao reducirati tjelesnu težinu, koja – kad je u
pitanju trčanje - može biti veliki neprijatelj zglobovima donjih ekstremiteta.
Program rekreativnog trčanja treba biti umjerenog opterećenja i nipošto
predstavljati nelagodu i stres, jer se onda događa da rekreativac odustaje zbog
nemogućnosti izvedbe treninga. Tehnika trčanja je segment koji se u pravilu
savladava već na samom početku, budući da predstavlja preduvjet da se trčanjem
bavimo na siguran i uspješan način te na osobno zadovoljstvo
Podrška je bitna
Podrška
drugih osoba, posebice onih s kojima zajedno vježbamo, najčešće je najvažnija
karika koja nas i na dulje staze drži u nekoj aktivnosti. Također, ako smo dio
grupe, i od nas samih se očekuje da smo podrška ostalima, što opet pridonosi
osobnom zadovoljstvu. Vježbanje u grupi, dakle, odlično je i sa psihološkog i
socijalnog aspekta. Neosporno je i to da se velika većina ljudi kroz određenu
sportsku aktivnost želi riješiti nakupljenog stresa, a svi oni potvrđuju i to
kako se nakon jednosatnog treninga, posebice ako je u društvu, doista osjećaju
bolje. Upoznavanje novih ljudi, druženja, razmjena životnih i poslovnih
iskustava, zajednička putovanja razlozi su zbog kojih se mnogi odlučuju na
vježbanje u grupi.
Trkački
trening trebao bi izgledati otprilike ovako: u uvodnom dijelu rade se vježbe
razgibavanja i mobilnosti, prevencijski program lokomotornog sustava u smislu
vježbi niskog intenziteta, dok je glavni dio treninga trčanje po dobro
isplaniranom programu. Tako trening može biti niskog, srednjeg ili visokog
intenziteta, trčanje kontinuiranim, varijabilnim, progresivnim tempom trčanja,
intervalni trening i dr. Završni dio treninga još se zove i "cooling
down“, što predstavlja smirivanje organizma nakon izvedbe glavnog dijela
treninga. U ovom dijelu mogu se izvoditi vježbe istezanja i slične vježbe koje
potiču regeneracijske procese kako bi se tijelo oporavilo do sljedećeg
treninga.
ordinacija.vecernji.hr