Mušku
fascinaciju nogometom nikad zapravo i nije trebalo dokazivati, dokazi su bili
svuda oko nas. Ipak, uvijek je zanimljivo čuti podatak poput onog iz
Duracellova istraživanja kako je četvrtina muškaraca zbog nogometa spremna propustiti
i pogreb nekog člana obitelji. Ili čuti što se iza te opsjednutosti zapravo
krije.
Kako
vjerujemo da razlozi ne leže isključivo u “fantastičnim” potezima koje možete
vidjeti na utakmicama kakvih “liga za bedake”, prekopali smo arhive i od
znanstvenika pokušali doznati zašto je nogomet “najvažnija sporedna stvar na
svijetu”.
Osim
što su uspjeli znanstveno dokazati kako je nogomet najuzbudljiviji sport za
gledanje (istraživači iz Los Alamosa u Novom Meksiku do toga su došli
ispitujući nepredvidljivost određenog sporta), psiholozi posljednjih godina
uspijevaju rasplesti i ostale aspekte kompleksne veze nogometa i muške psihe.
Dokazi upućuju na ono što većina nas već zna: nogomet nije samo zabava, on je
stil života. Uostalom, pitajte navijače Dinama ili Hajduka…
Naravno,
kao i u svemu, evolucija ima svoje prste i u muškoj privrženosti nogometu.
Stručnjaci vjeruju kako je natjeravanje lopte po terenu surogat lova u čoporu
kojim su se “zabavljali” naši preci. To objašnjava i zašto 86 posto nogometnih
navijača čine muškarci.
“Tisućama
godina muškarci su zajedno odlazili u lov, a žene prikupljale bobice i čuvale
djecu”, kaže psihologinja Barbara Pease, autorica knjige Why Man Don’t Have A
Clue And Women Always Need More Shoes. “Do 18. stoljeća poljoprivreda je tu
aktivnost gotovo sasvim iskorijenila. Muškarci su onda to kompenzirali izumivši
igre s loptom. Danas se navijači opet mogu osjećati kao dio lovačkog čopora.”
Navijanje
u krvi
Jurnjava
za loptom savršeno se uklapa i u još jednu karakteristiku muškog mozga – odličan
osjećaj za prostor. Upravo nam ta sposobnost omogućuje da procjenjujemo brzinu
i smjer kretanja lopte te čini nogomet, ali i ostale sportove, poput primjerice
utrka, neodoljivima.
Osim
toga, gledanje utakmica osjetno utječe i na muške hormone, što djelomično
objašnjava i zašto smo tako “ovisni” o nogometu. Kao prvo, gledanje nogometa
izaziva navalu adrenalina i ubrzava puls: istraživanje BBC-a pokazalo je kako
je jedan Rooneyjev pogodak nekim gledateljima puls podigao na 160 (šteta samo
što nitko nije izmjerio puls navijača Dinama kad je 1997.).
Zatim
je tu i način na koji se nogomet poigrava našim testosteronom. Znanstvenici sa
Sveučilišta Georgia uzimali su uzorke sline navijača nakon što je Brazil
pobijedio Italiju boljim izvođenjem jedanaesteraca u finalu Svjetskog prvenstva
1994. godine – razine testosterona kod Brazilaca su porasle 28 posto, dok su se
Talijanima gotovo jednako toliko smanjile. Znanstvenici vjeruju kako je riječ o
naslijeđu iz vremena kada su nam povišene razine testosterona pomagale da se
odupremo protivnicima pa osvojimo ili obranimo teritorij. No, testosteron ima i
mračniju, agresivniju stranu. Jedna je studija pokazala kako se tijekom
Svjetskog prvenstva 2006. broj slučajeva obiteljskog nasilja u Engleskoj
povećao gotovo za trećinu. Zanimljivo, najviše konfliktnih situacija nije bilo
nakon poraza Engleske od Portugala, nego nakon pobjede protiv Paragvaja.
Čaša
žuči, šaka jada
Dobro
je znano i kako se nogomet savršeno slaže s još jednom muškom opsesijom –
kafićima. “Mnoge su klubove osnovale pivovare, a ta je kombinacija cuge,
višesatnog druženja s ekipom i nogometa osobito popularna upravo u kolijevci
nogometa, Velikoj Britaniji”, kaže Bert Moorhouse, direktor istraživačkog
centra nogometnih studija Sveučilišta Glasgow.
“Opijanje
uzrokuje brzo rušenje inhibicija i otvara put nasilju, kako upotrebom usta tako
i šaka. A to je nešto što u ostalim sportovima i njihovim navijačkim
supkulturama i ne viđamo tako često”, kaže Moorhouse. “Alkohol, baš kao i
nogomet, pomaže muškarcima da se zavaraju kako su još mladi, poletni i snažni
kao u vrijeme kad su prvi put otišli na stadion.”
Čak
i dok pivo ne “kipi” u želucima, previše nogometnih “strasti” može uzrokovati
probleme. “Kod muškaraca se navijanje za neki klub često zna pretvoriti u
nezdravu opsjednutost”, upozorava psiholog Andy Barton. “Ona ide sve do toga da
se s ostalima natječu u pokazivanju privrženosti klubu: tučnjavom,
‘ukrašavanjem’ svega i svačega klupskim znamenjem ili davanjem djeci imena
omiljenih nogometaša. Pamćenje statističkih podataka i trivije također je znak
natjecanja s ostalim navijačima – što nevažnije gluposti pamtite, to ste veći
navijač.”
Zanemarimo
li tučnjave, takva se opsjednutost može činiti sasvim neopasnom, no Barton
upozorava kako se jačanje vlastita samopouzdanja odlaskom na tribine može
pretvoriti u začarani krug. “Muškarci koji o sebi inače nemaju najbolje
mišljenje pokatkad si pokušavaju dati na vrijednosti identificirajući se s
klubom“, kaže Barton.
“Problem
nastaje kad njihovi frendovi osnuju obitelji, naprave karijere i nogomet im
postane samo sport koji vole gledati, a oni cijelog života ostanu opsjednuti
nečijim natjeravanjem lopte.” Ako vam je nogomet sve u životu, Barton
preporučuje da se dobro, dobro zamislite zašto je tako. “Morate spoznati što to
osim pukog užitka gledanja još dobivate od nogometa. Možda osjećaj pripadnosti
nečemu? Vrijeme je da to potražite na zdraviji način.”
Ipak,
nije sve tako crno, dobra je vijest da su potencijalne koristi od gledanja
nogometa puno veće od mogućih rizika. “Nogomet može imati osjetne pozitivne
efekte na ukupno psihičko blagostanje osobe”, tvrdi dr. Sandy Wolfson,
psihologinja sa Sveučilišta Northumbria. “Primjerice, za muškarce je nogomet
odličan početak razgovora s neznancima, a mnogi na tribinama pronađu i
prijatelje za cijeli život.”
Normalni
za nogometom
I
ostali se psiholozi slažu kako nogomet nije samo zabava nego i određena vrsta
terapije. Na tribinama je lako izraziti osjećaje – ljutnju, frustraciju, tugu –
koje bismo inače zadržavali u sebi. U anketi The Mental Health Foundation 64
posto muškaraca reklo je kako im nogomet olakšava pokazivanje emocija. “Odlazak
na utakmicu može vam osigurati svojevrsnu emocionalnu katarzu – tribine su
okruženje u kojem je sasvim u redu da i muškarci pokazuju snažne emocije”, kaže
Barton.
“Sasvim
je u redu da se rasplačete ako je vaš klub ispao iz lige, ali ne i dok gledate
kakvu tužnu štoriju na Opri.” Nadalje, utakmice su i ispušni ventil. “Jedino
još na utakmicama smijete vikati kao luđaci a da vas zbog toga odmah ne
privedu”, slaže se Moorhouse. Osim toga, gledanje nogometa gradi i društvene
veze – više od 90 posto muškaraca koji odlaze na utakmice onamo se zapute u
pratnji prijatelja ili članova obitelji. Nogomet je često ono ljepilo koje
muškarce drži zajedno. “U svijetu koji nas sve više potiče da se ponašamo kao
individualci, nogomet nam pomaže da definiramo muškost i pronađemo identitet”,
kaže Moorhouse.
“Društvene
mreže šire od obitelji ključne su za duševno zdravlje, ali i često sasvim
zanemarene”, smatra Alan Pringle sa Sveučilišta Nottingham. Izvještaj objavljen
u časopisu Scottish Medical Journal pokazao je kako je tijekom dvaju mjeseca
nakon Svjetskog prvenstva 1998. broj hitnih psihijatrijskih intervencija opao
14 posto. Dakle, to što ste ludi za nogometom pokatkad vam može pomoći da
ostanete normalni.
A
kad na travnjaku sve ide prema planu, uživati u trenucima slave, naravno,
možete i vi. “Muškarci se tada mogu staviti u kožu pobjednika“, kaže Barton. “A
to ima očite koristi za njihovo raspoloženje.”
Neki
psiholozi vjeruju kako to objašnjava zašto je nogomet – ali i sport općenito –
u prošlosti uvijek bio osobito popularan u siromašnijim slojevima društva, kod
muškaraca koji su u svojim poslovima rijetko mogli osjetiti zadovoljstvo
uspjeha i pobjede.
I,
na kraju, nogomet možda i nije doslovno pitanje života ili smrti, ali muškarci
bi bez njega zasigurno bili emocionalno i mentalno siromašniji. “Nogomet više
nije ono što je nekad bio. Danas se pretvorio u showbusiness i zabavu srednje
klase”, na kraju kaže Moorhouse. “Ipak, osigurava nam nešto živo i uzbudljivo u
inače pomalo jednoličnoj i dosadnoj modernoj svakodnevici.”
menshealth.hr
