Peršun
je mediteranska začinska biljka, koja zbog jarko zelenih listova često igra
glavnu ulogu u dekoraciji hrane. Međutim, ona nije samo ukras, već prava
lekovita biljka vredna pažnje.
Na
prvom mestu, peršun je poznat kao biljka koja podstiče izlučivanje tečnosti iz
organizma, tako da je veoma korisna za zdravlje bubrega i svih mokraćnih
puteva. Dakle, koren peršuna deluje kao diuretik, pa se upotrebljava za lečenje
raznih oblika vodene bolesti (prekomerno nakupljanje tečnosti u organizmu).
Tradicionalna
medicina čaj od peršuna preporučuje kod artritisa, gihta, bubrežnih problema,
za pročišćavanje morkaćnih puteva, ali i za lečenje gastritisa. Pošto se zna da
efikasno ispira bakterije iz urinarnog trakta, dobro je došao u slučaju
infekcije mokraćnih organa, kao i nakon operacije prostate radi bržeg oporavka.
Često ulazi u sastav čajeva za lečenje žutice i drugih komplikacija nastalih
usled problema sa jetrom.
Pored
toga što podstiče izlučivanje tečnosti, podstiče se i izlučivanje soli u
organizmu pa utiče na smanjenje krvnog pritiska. Iz sličnih razloga može pomoći
u borbi protiv gojaznosti. Zatim, povećava elastičnost krvnih sudova što
umanjuje rizik od nastanka uobičajenih kardiovaskularnih bolesti.
Čaj od peršuna
Čaj
od peršuna priprema se tako što se koren peršuna (oko 15 grama) nasecka na
kockice, ubaci u 2 dl ključale vode i prokuva oko 5 minuta. Cedi se tek posle
15-tak minuta a da bi mogao da ispolji sve svoje lekovite moći potrebno je piti
2-3 šolje u toku dana.
Listovi
peršuna su izvrstan izvor C vitamina pa je dobro jesti ih i u svežem obliku.
Odlično se uklapaju uz supe, čorbe, bareni krompir i mnoga jela sa mesom. Ovaj
zeleniš podstiče varenje, stimuliše izlučivanje otrovnih materija, osvezava
dah, tako da efikasno prikriva čak i miris belog luka.
Na
kraju evo i jedne zanimljivosti. Neki istoričari tvrde da su stari Rimljani
davali peršun svojim gladijatorima pre borbe jer su verovali da ova biljka daje
snagu, ubrzava reflekse i izoštrava mentalne sposobnosti, kao što je, na
primer, snalažljivost. Grickanje semenki peršuna u to doba bila je uobičajena
pojava.
Izvor: stil.kurir.rs