Da li ste se ikada zapitali da li i koliko dobro škola priprema djecu za budućnost? Djeca uče u sistemu koji vjeruje da će svijet u kome smo sada biti isti i za nekoliko decenija. Vještine koje se stiču su one koje su bile potrebne za poslove 80-tih godina, ne za one koji su aktuelni sada. Naravno, niko ne zna kako će se svijet mijenjati, to je jednostavno nemoguće znati. Kako da onda pripremimo našu djecu za nepoznato? Evo nekih osnovnih vještina koje bi djeca trabalo da nauče kako bi bila spremna da se bolje snađu u budućnosti.
Postavljanje pitanja
Možda najvažnija vještina koju svako dijete treba da savlada jeste da bude sposobno da samostalno uči. Da samo sebe nauči bilo čemu. Ako to može, mi ga ne moramo učiti ničemu – šta god bude trebalo da nauči u budućnosti, to će moći samo. Prvi korak u usvajanju ove vještine je sposobnost postavljanja pitanja. Djeca, srećom, ovo rade sasvim prirodno. Ono što bi roditelji trebalo da rade je da ih ohrabruju da tako i nastave. Odličan način za to je dobar uzor. Kada se susretnete sa nečim novim, postavljajte pitanja i istražujte moguće odgovore zajedno sa djetetom. Kada vam dijete postavi pitanje, nagradite ga umjesto da ga kaznite (bili biste iznenađeni koliko odraslih ljudi obeshrabruje postavljanje pitanja).
Rješavanje problema
Ako dijete zna da rješava probleme, može da radi svaki posao. Nov posao može da izgleda zastrašujuće bilo kome, ali to je u stvari samo još jedan problem koji treba riješiti. Nova vještina, nova okolina, nova potreba … to su sve jednostavni problemi koje treba riješiti. Naučite dijete da rješava probleme tako što ćete na primjerima pokazati rješavanje nekih jednostavnih problema, a zatim pustiti dijete da pokuša da ih riješi samostalno. Nemojte odmah rješavati sve probleme vašeg djeteta – pustite ga da ispita različita rješenja i pohvalite njegov trud. Vremenom, vaše dijete će steći samopouzdanje u veštini rješavanja problema i neće biti ničega što ne može da uradi.
Upravljanje projektima
Posao se obično sastoji od serije projekata od kojih su neki mali, neki veliki (i sastoje se od grupa manjih projekata). Ovaj tekst je projekat. Pisanje knjige je projekat. Prodavanje knjige je još jedan projekat. Radite na projektima sa vašim djetetom, neka prvo vidi kako se radi na njima kroz zajednički rad, a zatim ga pustite da radi sve više i više samostalno. Ubrzo će i njegovo učenje biti serija projekata.
Pronalaženje strasti
Ono što čovjeka navodi na predan rad nisu ciljevi, ni disciplina, ni spoljna motivacija, ni nagrada ... već strast. Kada je čovjek toliko uzbuđen kada razmišlja o nečemu, neizbježno će se potpuno posvetiti tom poslu, u najvećem broju slučajeva će kompletirati taj projekat i uživati u radu. Pomozite djetetu da pronađe stvari koje u njemu bude strast – radi se samo o tome da probate mnogo stvari, pronađete one koje ga najviše uzbuđuju i pomognete mu da uživa u njima. Nemojte obeshrabrivati djetetova interesovanja – pružite mu podršku. Nemojte ni pretjerati toliko da dijete prestane da uživa – neka bude nagrada.
Nezavisnost
Djecu treba učiti da postepeno budu što nezavisnija. Malo po malo, naravno. Podstaknite ih polagano da rade stvari samostalno. Naučite ih kako da rade nešto, pokažite, pomozite im da urade sami, pomozite manje sljedeći put, zatim ih pustite da naprave sopstvene greške. Pružite im vjeru u sebe tako što ćete im dopustiti da uspiju puno puta i dozvoliti im da riješe svoje neuspjehe. Kada nauče da budu nezavisna, naučiće da im nije uvijek potreban učitelj, roditelj ili šef da im kaže šta da rade. Mogu sama da upravljaju sobom i budu slobodna, i shvate u kom pravcu treba da idu samostalno.
Da budu srećni sami sa sobom
Preveliki broj roditelja razmazi djecu držeći ih na uzici i čineći da se oslanjaju na prisistvo roditelja za osjećaj sreće. Kada ovakovo dijete poraste, ono ne zna kako da bude srećno. Mora odmah da se veže za drugaricu ili prijatelje. Ako u tome ne uspije, počinje da traži sreću u spoljašnjim stvarima – kupovini, hrani, video igrama, internetu. Ali, ako dijete nauči od malena da može biti srećno i kada je samo, igrajući se, čitajući, maštajući, ono stiče jednu od najvrednijjih vještina koje postoje. Dopustite vašem detetu da budu sami od malena. Dajte mu trenutke privatnosti, odvojite vrijeme (na primer uveče) kada i roditelji i deca imaju samostalno vrijeme.
Saosjećanje
Jedna od osnovnih vještina. Potrebno je da dobro radimo sa drugima, da brinemo za druge ljude osim nas samih, da budemo srećni tako što i druge činimo srećnima. Ključ za usvajanje ove vještine je dobar primjer. Pokažite uvijek saosjećajnost prema djetetu, i prema drugima. Pokažite djetetu šta je empatija tako što ćete ga pitati šta misli kako se drugi osjećaju u određenoj situaciji, i razmišljajući naglas o tome šta vi mislite da bi drugi mogli da osjećaju. Iskoristite svaku priliku da usrećite druge malim ljubaznim djelima i tako pokažete djetetu kako nas to, zauzvrat, čini srećnima.
Tolerancija
Često odrastamo u izolovanim oblastima gde su ljudi uglavnom slični (bar po izgledu), i kada dođemo u kontakt sa ljudima koji su drugačiji to iskustvo može biti neprijatno, šokantno, može čak izazvati strah. Otkrijte vašem djetetu različitosti među ljudima, pokažite mu da postoje različite rase, različiti oblici seksualnosti, različita mentalna stanja. Pokažite mu da ne samo da je u redu biti drugačiji, već da su različitosti ono što život čini lijepim.
Suočavanje sa promjenama
Ovo će vjerovatno biti jedna od najvažnijih vještina kada deca odrastu u svijetu koji se konstantno mijenja. Znati prihvatiti promjene i suočiti se sa njima će biti velika konkurentska prednost. Ova sposobnost je od velike pomoći u prilagođavanju životnim promjenama. Rigidnost je manje korisna od fleksibilnosti. I ovdje je važno da budete uzor i iskoristite svaku priliku da djetetu pokažete da su promjene u redu, da možete da se prilagodite, da možete da prihvatite nove prilike koje pre nisu postojale. Život je avantura, neće sve uvijek ispasti kao što ste očekivali i pokvariće vam planove – i to je najuzbudljivije od svega.
Ne možemo djeci odrediti činjenice koje treba da nauče, karijeru za koju treba da se pripreme, kada ne znamo šta budućnost nosi. Ipak, možemo da ih pripremimo da se prilagode svemu, da nauče bilo šta, riješe bilo šta i da nam se za nekih 20 godina zahvale.
