Svako jutro kažem
sebi jednu stvar: Bit će grešaka i danas. Bit će i padova. Bit će i rana. I
razočarenja. I još koječega drugoga. I što god danas bilo, mogu od sebe tražiti
jednu stvar. Da sve ono što mi se dogodi ne bude razlog da odustanem. Dignem
ruke od sebe. I počnem sumnjati u život. Iskustvo me naučilo da se lijepi i
teški dani ne mogu razdvojiti. I da ako želim jedne, moram biti spreman da
prihvatim i druge.
Što god život danas
donio i dao, daje i izbor. Izbor stava. Izbor odluke. Kako ću se prema tome
ponijeti što mi donese. Hoću li kukati? Zapomagati? Samosažaljevati se? Jer ako
i tim putem krenem, sigurno mi neće biti lakše. Ali znam jedno. Znam da ću
usprkos padovima zadržati svoje snove. Usprkos udarcima zadržat ću osmijeh na
licu. Usprkos sivim danima vjerovat da će jednom svanuti i jedan bolji. I zato
ne odustajem!
