Od lipnja do rujna odvija se glavnina cvatnje oleandra, biljke koja svojom ljepotom i specifičnim izgledom unosi dašak Mediterana gdje god je posadili. Upravo nas ljeti najviše
očarava te je i svojevrstan sinonim za najtoplije
godišnje doba.
Podrijetlom
s mediteranskog područja i jugozapadne Azije, oleandar je zimzelena vrsta koja
može dosegnuti do tri metra, tamnozelenih listova i ukrasnih, nježnih cvjetova.
Najveća
je vrijednost toga grma bujna i duga cvatnja koja se proteže tijekom cijelog
ljeta pa sve do jeseni. Cvjetovi, skupljeni u cvatove, mogu biti jednostavni
ili puni, u različitim nijansama bijele, žute, ružičaste, crvene i purpurne
boje.
Cvjetovi su, osim toga, kod velikog broja kultivara mirisni. Miris cvijeta oleandra lagan je, ali opojan.
Oleandar
je neizostavan ukras mnogih balkona u ljetnim mjesecima, a prije dolaska zime
unosi se u kuću, gdje prezimljuje u prostorijama zaštićenima od smrzavanja.
Koristi
se za sadnju u skupinama (često kao vizualna barijera), kao slobodnorastuća
živica, samostojeći grm, odnosno kao akcent u prostoru. Sadi se i u veće
uzgojne posude.
Svi su dijelovi oleandra, a ponajviše kora i lišće, otrovni, i to svježi, ali i sušeni te kuhani, i to i za ljude i za životinje. Naročito su ugrožena skupina djeca koja u igri mogu probati oleandar, za njih je već jedan konzumirani list smrtonosan. Na sreću, oleandar ima gorak okus, što ih može odbiti.
Oleandar
je otporan na zagađenje, podnosi udare vjetra, ali i posolicu pa se često sadi
u mediteranskim gradovima. Osim toga, pokazuje dobru otpornost na vrućinu i na
izravno sunce te se može saditi u područjima s velikom refleksijom svijetla.
Kako
bi oleandar svojim bujnim grmom i mediteranskom ljepotom izazivao divljenje i
uljepšavao svaki prostor, dobro je slijediti iduća tri savjeta za uzgoj te
očaravajuće biljke.
1. Oleandar se sadi u proljeće
u ilovasto, dobro drenirano tlo, na osunčani položaj. Ako se sadi u posude, one moraju biti dovoljno duboke da oleandar može razviti korijen. Kako bi održao lijep, grmolik oblik biljke, preporučuje ga se nakon cvatnje orezati, prikraćujući prošlogodišnji rast biljke.
2.
Oleandri vole mnogo vode
Što se može vidjeti i po latinskom imenu roda Nerium, što dolazi od grčke riječi nerion, a označava vodu, vlagu. I na svome prirodnom staništu oleandri dolaze u vlažnim dolinama te duž riječnih nasipa. Međutim, oleandri mogu podnijeti i sušu. Kod zalijevanja biljaka u posudama treba osigurati dovoljno vlage od proljeća do jeseni, a zimi tlo treba održavati gotovo suhim.
Tako
da se uzmu vršni ili postrani izboji koji ne nose cvatove (oko 20 do 25 cm) i
koji su malo odrvenjeli pri bazi, uklone se listovi na donjem dijelu izboja i
stave u staklenku s vodom (u koju je dobro staviti nekoliko komada drvenog
ugljena).
Biljka će nakon otprilike mjesec dana razviti veći broj korjenčića, nakon čega se može zasaditi u tlo. Zbog sigurnosti najbolje bi bilo staviti u vodu nekoliko takvih reznica. Umjesto u vodu reznice se mogu staviti i izravno u posude napunjene supstratom.