Samo je jedna stvar potrebna da bi jutro bilo lijepo. Ustati živ i zdrav. Kad to postaviš kao onaj donji prag, život počinje izgledati na neku čaroliju. Ne trebaš se danas svidjeti svima. Očarati svakoga. A pola vremena često potrošiš na to. Sveli smo život na nešto što život nije. Tko je u čemu bolji. I čiji je put ispravniji. A sa svakog mjesta se jednako vidi nebo. I zemlja. I brat u nevolji. A samo treba par emocija da bi sve bilo drugačije. Bolje.

Naučili smo uživati u mrvicama koje nam drugi bace sa svoga stola. Malo pažnje koja je dana iz interesa. A s druge strane nigdje nas ne vodi uvjerenje da su uvijek drugi krivi za sve što je loše pošlo u našim životima. Treba opet posložiti prioritete. Nešto je od vremena kad smo bili djeca krenulo ukrivo. Negdje se putem izgubilo međusobno poštovanje. Iskrenost. Ljubaznost. Život opet može biti lijep. Samo nam malo treba.