U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju kao mudrog čovjeka vrijednog poštovanja.

Jednog dana, jedan poznanik je došao do ovog velikog filozofa i rekao: “Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?”

“Stani malo”, odgovorio je Sokrat. “Prije nego mi kažeš to što želiš to mora da proći jedan mali test. Zove se trostruki filter za ogovaranje”.

“Trostruki filter?”

“Tako je”, Sokrat je nastavio. “Prije nego što razgovaraš sa mnom o mom prijatelju bila bi dobra ideja da na trenutak filtriraš ono što ćeš reći. Zato sam ga nazvao test trostrukog filtera. Prvi filter je istina. Jesi li apsolutno siguran da je ono što mi namjeravaš reći istina?”.

“Ne”, čovjek je rekao: “Zapravo sam tek čuo o tome i…”.

“U redu”, rekao je Sokrat. “Dakle, ne znaš da li je to istina ili ne. Sada ćemo pokušati drugi filter, filter dobrote. Je li to što si mi želio reći o mom prijatelju nešto dobro?”

“Ne, naprotiv!”.

“Dakle”, Sokrat je nastavio: “Želiš mi reći nešto loše o njemu, ali nisi siguran da je to istina, ali i dalje može proći test jer je ostao još jedan filter: filter korisnosti. Hoće li to što mi želiš reći o mom prijatelju biti korisno za mene?”.

“Ne, ne baš”.

“Pa”, zaključio je Sokrat, “ako to što mi želiš reći nije ni istinito, niti dobro niti korisno, zašto bih onda to ja uopće želio čuti?”.