Istraživačka grupa koju su vodili
Karin Trimmel i Stefan Seidel sa Univerzitetske klinike za neurologiju
Medicinskog univerziteta u Beču (MedUni Vienna) vršila je analize kako bi
utvrdila razlike između samopercepcije sna i realnih mjerenja. Rezultati su
pokazali da pacijenti sa nesanicom najčešće potcjenjuju dužinu sna, neovisno o
dobi ili regiji.
U istraživanjima spavanja pogrešna
percepcija pacijenata o stvarnom trajanju njihovog sna je dobro poznat fenomen.
Ipak, do sada nije postojalo naučno
poređenje stvarnog vremena spavanja i lično percipiranog vremena osoba koje
boluju od nesanice.
Grupa istraživača Medicinskog
univerziteta u Beču retrospektivno je analizirala intervjue i polisomnografije
(PSG) 303 pacijenta, od kojih su 49 posto činile žene. Polisomnografija je
mjerila dubinu sna, mišićnu aktivnost i disanje.
Ispostavilo se da pacijenti sa
nesanicom precjenjuju svoju latenciju spavanja tj. vrijeme potrebno za
usnivanje i potcjenjuju svoje stvarno trajanje sna.
Značajnu ulogu u tome igra povećani
nivo napetosti koja dovodi u pitanje i kompletnu "arhitekturu sna".
Nesanice su često povezane i sa
drugim psihičkim poremećajima. Za razliku od pacijenata sa nesanicom pacijenti
s drugim poremećajima spavanja skloni su potcjenjivanju latencije sna i
precjenjivanju stvarne dužine spavanja. Studija potkrepljuje klinička zapažanja
da se pogrešna percepcija javlja kod svih oblika poremećaja sna, ali
najizraženije kod nesanice.
Jedan od tretmana u ovom slučaju
može biti kognitivna bihevioralna terapija.
- Integrisanje pogrešne percepcije
spavanja u bihevioralnu terapiju može značajno poboljšati uspjeh liječenja -
smatra Karin Trimmel.