Ljiljan,
poznat i kao krin, je vjerovatno jedini cvijet na svijetu koji u sebi objedinjuje
vladarsko, dostojanstveno držanje, strastveni, gotovo opojni miris, a ipak
uspijeva da zadrži i svoju urođenu nježnost i nevinost.
Baš
zbog ovakvih svojih karakteristika, ljiljani su oduvijek važili za simbol
milosrđa i bezuslovne ljubavi. Pored očigledne ljepote kojom prosto zrači
gotovo svaki predstavnik ove vrste, u direktnoj su vezi i sa nadom, vjerom,
plodnošću i rađanjem. Zato i ne čudi što se upravo za ljiljan često koristi i
naziv rajski cvijet.
Ljiljani
su danas podjednako zastupljeni u gotovo cijelom svijetu – ima ih i u Evropi,
Aziji i Sjevernoj Americi, iako je istorijska činjenica da su za ovaj cvijet
dobro znali i Stari Grci, Rimljani i Egipćani. Simbolika je, uprkos vremenu,
ostala ista. Beskrajna dobrota, sreća, besmrtnost i spasenje, sve ovo spada u
nadležnost ljiljana. U Staroj Grčkoj bio je posvećen Zevsovoj saputnici i
vrhovnoj boginji Heri, zaštitnici braka i potomstva. U Rimu je važio za cvijet
boginje Venere, koja je, kako legenda kaže, bila toliko opsjednuta ljiljanima da
im je čak zavidjela na ljepoti. Zbog toga je, kako u grčkoj, tako i u rimskoj
mitologiji, ljiljan važio i za simbol požude odnosno seksualnosti. Kada je
riječ o Aziji situacija je nešto drugačija, pa je za budiste ljiljan oduvijek
predstavljao znak brige, milosti i saosjećajnosti, ali i izobilja, plodnosti i
bogatstva.
Ipak,
čini se da je ljiljan svoj najveći trag ostavio u hrišćanstvu, pa ne čudi što
se metafore vezane za ovaj cvijet javljaju se na više mjesta kako u Starom tako
i u Novom zavjetu. Hrišćani širom svijeta u ljiljanu (posebno bijelom, koji je
ujedno i najpopularniji) vide bezgrešnost, čistotu, čednost, pa i lik Djevice
Marije. Štaviše, smatra se da svaki dio ovog cvijeta nosi po neki atribut
Isusove majke: lišće ljiljana reprezentuje njenu skromnost, stabljika je simbol
njene vjere i pobožnosti, dok su beli cvetovi znak njene nevinosti i bezgrešnog
začeća.
Iz
svega navedenog nije teško zaključiti da je ljiljan u osnovi cvijet
spiritualnosti i beskrajne vjere u ono univerzalno Dobro. U njemu je oslikana
svaka čovjekova nada, svako dato obećanje, svaka riječ molitve. U njemu vidimo
onu najskriveniju, najemotivniju stranu Mjeseca, važi za izuzetno jak lunarni
simbol, pa odatle, sasvim logično, predstavlja i sve žene ovog svijeta. Simbol
je trudnica, majki, ali i svih onih koji svojom pažnjom, strijepnjom, brigom i
požrtvovanjem svakodnevno usrećuju one kojima je pomoć i zaštita preko potrebna.
Nezaobilazan su cvijet na svakoj ceremoniji vjenčanja, pa se uzimaju i kao
simbol braka, ali i partnerstva i svih onih veza koje odolijevaju kako
iskušenju, tako i vremenu.
Na
kraju, par riječi o bojama.
Bijele
ljiljane poklanjamo onda kada želimo da naglasimo nečiju dobrotu i
neiskvarenost, na ovaj način direktno dajemo do znanja da smatramo da je osoba
iskrena, a da su naše namjere časne i bez skrivenih motiva. Često se upravo
zbog toga daruju porodiljama, i prenose našu želju da beba, baš kao i
novopečena mama, bude lijepa i zdrava. Crveni ljiljani su znak ljubavi,
oduševljenja i pažnje, dok su narandžasti znak sreće i radosti. Ružičasti se
vezuju za bogatstvo, prosperitet, mladost i živahnost, dok se takozvani
tigrasti ljiljan uzima kao znak ponosa. Najmanje popularna boja je žuta, za
koju se vjeruje da (osim radosti) simboliše i njeozbiljnost, bježanje od
obaveza, pa čak i ljubomoru.
hayat.ba