Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka.
Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova.
Bog: Stvarno mi je žao, ali vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Šta imaš u tom koferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari,
odjeću, novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one
pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i porodica?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ne. Ono pripada Prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.
Čovjek
suznih očiju i sa strahom uze kofer iz Božje ruke i otvori ga. PRAZAN!!
Slomljenog srca i uz suze koje su se slivale niz njegove obraze, Čovjek upita
Boga.
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Šta je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio
bio je tvoj.
udrimuski.ba
Život
je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom Trenutku dok ga
imate. Ne dozvolite da vas bilo šta zaustavi da obavljate posao u kojem
uživate. Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO
važno. Materijalne stvari i sve za šta ste se borili u životu, ostaje iza vas.
Ništa ne možete poneti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE
TRENUTKE.
