…Na
lijepom plavom Dunavu... leži Budimpešta. Neki će reći kako je jedan od
najljepših gradova na svijetu. I vjerojatno će biti u pravu, jer ovaj grad
zrači posebnom energijom. Prekrasna mađarska metropola puna je kulture i
lijepih krajolika, a poznata je i po tome što je iz dva grada - Budima i Pešte
- spojena u jednu cjelinu. Jedan na uzbrdici, drugi u nizini.
Upravo
ova dva grada spaja Lančani most, jedan od najprepoznatljivijih budimpeštanskih
simbola, a ujedno i prvi stalni most između Budima i Pešte.
I
stihovi Đorđa Balaševića govore o ovoj poznatoj građevini, a i o Budimpešti
uopšte: "Vodila me kud je htela, dobar sam ja gost, Vorosmarti, Citadela i
Lančani most... Zavejani Trg heroja, gde poželeh da je moja i da uvek bude kao
tad..."
Priča
o nastanku ideje za gradnju Lančanog mosta pomalo je neobična.
Most
je kasnije nazvan po mađarskom političaru i reformatoru grofu Ištvanu
Sečenjiju, koji je bio inicijator i finansijer izgradnje i službeno se naziva
Sečenjijev lančani most. Naime, grof je saznao je da mu je otac umro u Beču. S
obzirom da se to dogodilo u decembru, zima je bila jaka i most je bio zatvoren.
To je odužilo polazak za čitavih sedam dana i grof je obećao sagraditi stalni
most preko Dunava, bez obzira na cijenu.
Radovi
su krenuli 22 godine kasnije, 1842, a potrajali su sedam godina. Most je na
neki način podstakao ujedinjenje Budima i Pešte, do kojeg je konačno došlo
1873. godine. Ujedno je bio i simbol jačanja grada, njegovog rasta, kako u
veličini, tako i moći. Budimpešta je ušla u svoje drugo zlatno doba - doba
kulturnog, ekonomskog i intelektualnog procvata!
Most
je dizajnirao engleski inženjer Vilijam Klark 1839. na inicijativu grofa
Sečenjija, a gradnju je nadzirao škotski inženjer Adam Klark (nisu u rodu).
Predstavlja uvećanu verziju mosta na Temzi u Marlovu, ranijeg djela Vilijama
Klarka, i dizajniran je u dijelovima te dopremljen iz Ujedinjenog Kraljevstva u
Mađarsku za završnu konstrukciju.
Most
je znatnim dijelom finansirao i grčki trgovac s bečkom adresom Georgios Sinas,
koji je imao finansijske i zemljišne interese u Budimpešti i čije je ime
upisano u bazu jugozapadnog temelja na budimskoj strani.
Otvoren
je 1849, nakon Mađarske revolucije, postavši prvi trajni most u glavnom gradu
Mađarske. U to vrijeme njegov centralni raspon od 202 m bio je jedan od
najvećih na svijetu. Lavove na ulazima na most isklesao je kipar Janos
Maršhalko, a postavljeni su 1852. Slični su bronzanim lavovima na Trafalgarskom
trgu (naručeni 1858, postavljeni 1867). Današnje ime most je dobio 1898.
Svakako
najinteresantnija anegdota koja se veže za ovo velelepno zdanje je da će se
most srušiti onog dana kada jedna Mađarica vjerna svom mužu pređe preko njega.
Postoji
i legenda koja kaže da je kipar koji je radio lavove koji se nalaze na obje
strane mosta toliko bio uvjeren u kvalitet svog rada da je rekao kako će
skočiti s mosta u Dunav ako iko pronađe neku grešku. Na samoj ceremoniji
otvaranja mosta neki dječak je primijetio da lavovi nemaju jezik, te je ovaj
skočio u Dunav.
U
stvarnosti, lavovi imaju jezik, ali se mogu vidjeti samo ako ste u istoj ravni
s njima.
Godine
2001. mađarski kaskader pilot Peter Besenjei je proletio ispod mosta okrenut
glavom prema vodi, a manevar je od tada postao standard u "Red Bull
air" trkama.
nezavisne.com