Ljekovito bilje se
koristi u narodnoj medicini još od antičkih vremena, a kroz istoriju smo
naučili jako mnogo o učincima biljaka na naše tijelo. Naučili smo koje su
biljke loše za nas, ali i nas mogu izliječiti.
Naravno, samo
ljekovito bilje i narodna medicina ne mogu riješiti svjetske zdravstvene probleme,
i srećom, danas smo jako razvili modernu medicinu. Ali čak i sada, tretmani
ljekovitim biljkama su jako popularni. Naslijedili smo znanje o ovim biljkama
od naših predaka koji su pažljivo prikupljali podatake o njima, a zatim ih
stoljećima koristili prilikom liječenja mnogih bolesti.
Ovo su neke od
najčešće korištenih ljekovitih biljaka u narodnoj medicini širom svijeta:
1. Aloe vera (Aloe Barbadensis Miller)
Ova biljka je bila
poznata kao Ghrita Kumari (ona koja donosi hranu i dugovječnost) još prije
5.000 godina u Indiji, gdje se često koristila u ayurvedskoj medicini. Aloe
vera sadrži više od 240 prehrambenih i ljekovitih sastojaka! Među njima su
vitamini (C, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folna kiselina), minerali
(magnezij, mangan, cink, bakar, krom, kalcij, kalij i željezo), antioksidansi,
aminokiseline, enzimi, antrakinine, lignine, saponine, sterole…
Aloe vera potiče
probavu, neutralizira kiseline u želucu, pomaže kod dugoročnog liječenja
gljivičnih infekcija kože, pomaže kod iritabilnog crevnog sindroma, kolitisa i
proljeva. Ona prodire kroz zidove probavnog trakta, ispire štetne bakterije i
čisti crijevne resice od naslaga.
Aloe vera smanjuje
upale i povećava apsorpciju hranjivih tvari. Ona poboljšava rad jetre, regulira
i snižava razinu šećera u krvi, jača srčani mišić, snižava kolesterol i krvni
tlak i stimulira imuni sistem. Kao dodatna terapija smanjuje štetne nuspojave kemo
i radio terapije. Ona ublažava simptome astme i alergija. Također se koristi za
tretmane na suhoj, osjetljivoj i oštećenoj koži.
2.
Anđelika (Angelica sylvestris)
Ova biljka
uglavnom raste na vlažnom tlu, kao i na livadama ili u blizini rijeka i jezera.
Korijenje, lišće i sjemenke anđelike su bogati snažnim ljekovitim svojstvima.
Oni sadrže angelicin, eterična ulja, tanin, organske kiseline, pektine i smole.
Korijen se koristi
za probavne smetnje, proljev, nadutost, bol u trbuhu i grčeve, gastritis,
enteritis i kolitis. Ona također pomaže kod gihta i reumatskih oboljenja. Ima
jako antibakterijsko djelovanje, a to može pomoći kod bronhitisa, kašalja,
gripe i prehlade.
Sjeme ove biljke
je poznato kao snažan diuretik. U ovom slučaju se konzumira u omjeru 1 žličica
na 1 šalicu vode. Listovi se koriste u tradicionalnoj medicini za izradu
ljekovitih tinktura za želučane probleme.
Anđelika se
također koristi za čišćenje krvi, gubitak apetita, grčeve u trbuhu i
glavobolju. Ona ima pozitivan učinak na mišiće, na živčani sistem, crijeva i
disajne organe. Također uklanja osećaj umora, djeluje protiv nadimanja i
nepravilne menstruacije.
3.
Arnika (Arnica montana)
Arnika, također
poznata kao brđanka, veprovac, vučji zub i moravka, raste na vlažnim planinskim
livadama, a ponekad se može naći i u šumama. Cvijet, lišće i korijenje se
koriste u narodnoj medicini. Arnika sadrži arnicin, eterična ulja, smole,
vosak, tanine, šećer, organske kiseline, karotenoide, vitamin C, flavonoide,
poliacetilene, makro i mikroelemente.
Arnika se koristi
za zaustavljanje krvarenja na svježim ranama, protiv iscrpljenosti, bolesti
srca i moždanog udara. Ona promiče bolje dojenje za dojilje, tjera znoj i urin
kod djece i olakšava menstruaciju.
Preporučuje se korištenje
s oprezom, jer velike količine mogu izazvati neugodne nuspojave.
4.
Bijela imela (Viscum album)
Bijela imela je
biljka koja se spominje u mnogim nordijskim i keltskim legendama. Stari
Evropljani joj pripisuju božanske osobine – muškost, plodnosti i ljubav.
Aktivni sastojci
imele su polipeptidi, flavonoidi, lignine i biogene amide.
Koristi se za bolesti
srca, reguliše krvni tlak, zaustavlja krvarenje iz nosa, vrtoglavicu i grčeve.
Otklanja tegobe vezane za klimaks: aritmija, lupanje srca, tjeskobe i otežano
disanje. Ona igra važnu ulogu u prevenciji moždanog udara. Bijela imela ima
učinke i protiv raka. Osim toga, naučne studije su potvrdile da ova biljka
olakšava bolove i smanjuje nuspojave kod kemoterapije i do 80%.
5.
Uskolisna bokvica (Plantago lanceolata)
Uskolisna bokvica
se često smatra običnim korovom na obrađenom zemljištu, iako su korijenje,
lišće i sjemenke u narednoj medicini poznate kao ljekovito bilje.
Ona sadrži
flavonoide, organske kiseline, tanine, enzime, sluz, šećer i vitamin C.
Koristi se u
liječenju bolesti disajnih organa, astme, upale pluća, kašlja, pa čak i
tuberkuloze. Čisti krv, pluća i želudac. Koristi se i prilikom uboda insekata
ili zmijskog ugriza, ogrebotina i posjekotina… Uskolisna bokvica može pomoći
kod gušavosti, tromboze, oboljenja jetre i bešike.
6.
Bosiljak (Ocimum basilicum)
Postoji oko
šezdeset vrsta bosiljka i sve imaju različit izgled i okus. Raste u raznim
dijelovima svijeta, a izvorno se uzgajao u tropskoj Aziji. Prvi zapisi o
bosiljku pronađeni su u starom Egiptu, a stari su 4000 godina!
Nadzemni dio
biljke sadrži eterična ulja, tanine, glikozide, saponine, minerale i šećer.
Eterično ulje sadrži eugenol, cineol i kamfor. Sjemenke sadrže trigliceride,
karoten i rutin.
Koristi se za
liječenje upale (u želucu, crijevima, grčevi u trbuhu), kašlja, astme i bolesti
urinarnih organa (bubrega, mokraćnog mjehura). Također se koristi i za umirenje
živaca, nesanicu i protiv nesvjestice. Bosiljak povećava seksualni nagon.
Istraživanja su
pokazala da ulje bosiljka ima blagotvoran učinak na imuni sistem. Svježe lišće
i ulje imaju antibakterijska i antiseptička svojstva i mogu se koristiti u
liječenju infekcija. Bosiljak se može koristiti i lokalno – lišće stavite na
ranu kako bi spriječili bakterijske infekcije.
7.
Breza (Betula)
Breza je uvijek
bila cijenjena biljka u mnogim zemljama širom svijeta, a posebno kod Indijanca
i na Sibiru. U 12. stoljeću, Saint Hildegarda preporučuje cvijeće breze protiv
rana i čireva. Mattioli, talijanski liječnik iz 16. stoljeća, je otkrio
izvanrednu učinkovitost breze protiv kamenca u bubregu i mjehuru, nazvavši je
“stablo protiv bubrežnih bolesti.”
Sok, rese, listovi
i kora se koriste u narodnoj medicini. Listovi i pupoljci sadrže saponin,
tanin, eterična ulja, saharozu, betulin, smolu i vitamin C. Breza također
sadrži tvari koje imaju ljekovita i antiseptička svojstva, a često se koristi
protiv bolesti kože.
Breza pomaže kod
svih vrsta kožnih bolesti: akni, prištića, dermatitisa i ekcema. Sok i vino
breze su odličan lijek za ateroskleroze, gojaznost, kamenac i druge bubrežne
bolesti, dok čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće,
odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu i reumatske bolesti.
8.
Broćika (Galium aparine)
Broćika, poznata i
kao prilip, broćenika, broćenica, divlji broć, hvatavac, korenika, prilipača,
priljepača i turica, je biljka puzavica koja raste na zemlji ali i na drugim
biljkama. Sadrži eterična ulja, flavonoide, saponine, tanine i organske
kiseline.
Pomaže kod grčeva,
potiče znojenje i mokrenje. Ona ima pozitivan učinak na živčani poremećaj,
epilepsiju i tjeskobe. Koristi se za probavne smetnje, upale mjehura i bubrega,
bolesti slezene i gušterače, bolno mokrenje i žuticu.
9.
Trputac (Plantago)
Trputac (ženska
bokvica, bokvica, žilovnjak, hajdučica) se koristila još i prije 5.000 godina u
Kini za liječenje mnogih bolesti. Ona sadrži sluzi, silicijevu kiselinu,
aucubin i antibiotičke spojeve.
Najpoznatije
korištenje ove biljke je u liječenju kašlja, ali je učinkovita za sve bolesti
disajnog sistema. Ona pomaže svim disajnim organima, posebno kod bolesti koje
karakteriše pražnjenje sluzi. Preporučuje se kod kašlja, astme, upale pluća, pa
čak i tuberkuloze. Naučnici su otkrili da trputac stvara averziju prema pušenju
i smanjuje želju za nikotinom. Dakle, čest je sastojak u sredstvima koja se
koriste za odvikavanje od pušenja. (Za pomoć prilikom odvikavanja od pušenja
možete žvakati list, ili piti čaj.)
Sok ženske bokvice
ima antibakterijska svojstva, tako jaka da joj čak i ne treba konzervans za
očuvanje, jer se ne kvari. Trputac sadrži antimikrobne spojeve učinkovite
protiv stafilokoki, streptokoki i Clostridia – bakterije odgovorne za infekcije
kože, gnojne angine i tetanus.
10.
Crvena djetelina (Trifolium pratense)
Crvena djetelina
je biljka porijeklom iz Evrope, zapadne Azije i sjeverozapadne Afrike, ali sadi
se i naturalizirana je u mnogim drugim područjima u svijetu.
Sadrži trifolin i
vitamin C, a koristi se kao sladilo u biljnim čajevima, te za bolesti limfnog
sistema, kašlja, astme i prehlade. Također se koristi u narodnoj medicini u
Indiji protiv grčeva, za iskašljavanje, kao sedativ i kao protuupalno sredstvo.
Crvena djetelina
je nacionalni cvijet Danske.
11.
Cikorija (Cichorium intybus)
Cikorija (konjska
trava, modrica…) je biljka sa svijetlim plavim cvijećem, a rijetko sa bijelim
ili ružičastim, koja raste posvuda kao korov, pored ceste i staza, na
pašnjacima, livadama ili uz rubove šuma.
Korijenje, cvijeće
i lišće koriste se u narodnoj medicini. Cikorija sadrži fruktozu, pentozane,
alkaloide, gorki glukozid intibin, bjelančevinaste materije, šećer, smolu i
mnogo kalijuma.
Čaj od cikorije se
koristi kao lijek za bolesti jetre, slezene, bubrega i žuticu. On potiče
izlučivanje mokraće. Svježi sok napravljen od lišća, cvijeća i korijena čisti
krv. Također se koristi za liječenje depresije i hipohondrije. Djeluje protiv
ekcema, potkožnih čireva, protiv dječjih crva, suzbija groznicu, ublažava
oticanje i potiče rast kose.
12.
Čičak (Arctium lappa)
Čičak izvorno
dolazi iz Euroazije, ali se sada može naći u većini dijelova svijeta.
Sjemenke,
korijenje i lišće se koriste u narodnoj medicinu, lišće dok je još mlado, a
sjeme kada je zrelo. Ova biljka sadrži proteine, palmitinsku i stearinsku
kiselinu, glukozide, alkaloide, tanine, eterična ulja i puno vitamina C.
Sok napravljen od
čička je izvrsan za bolesti jetre. Potiče izlučivanje žuči, pomaže kod
dijabetesa. Čaj od čička čisti krv. Svježi sok koji se dobija iz korijena se
koristi za liječenje lišajeva, potkožne čireve, akne, opekline i otvorene rane.
Čaj od sjemenki je dobar protiv bubrežnih kamenaca, potiče mokrenje, i regulira
menstruaciju. Sjeme čička se koristi za čičkovo ulje, koje se tradicionalno
koristi kao lijek za perut i gubitak kose.
13.
Mliječni čkalj (Silybum marianum)
Mliječni čkalj je
poznat po mnogim imenima, uključujući gujina trava, bijeli stričak, gospin trn,
divji artičok, magareća salata, sjekavica, šarena badeljka… Često se
poistovjećuje s čičkom.
U narodnoj
medicini se koristi samo njegovo zrelo voće, i jako rijetko lišće. Ova biljka
je u upotrebi više od 2000 godina, i uglavnom se koristi za čišćenje i
regeneraciju jetre. Sjeme sadrži trigliceride, eterična ulja, smole, sluzi,
tiramine, histamine, bakar i selen.
Zahvaljujući
prisutnosti tiramina, mliječni čkalj povećava krvni tlak. Koristi za liječenje
astme, glavobolje i osipa. Već se dugo koristi protiv dijabetesa, nepravilnoe
stolice, za liječenje hemoroida i drugih sličnih bolesti. Indijanci su ga
koristili za liječenje čireva i kožnih bolesti. Neke preliminarne medicinske
studije čak pokazuju da se mliječni čkalj može koristiti u sprečavanju rasta
stanica raka prostate.
14.
Čuvarkuća (Sempervivum tectorum)
Kada se priča o
ljekovitom bilju, gotovo je nemoguće zaobići čuvarkuću koja je poznata ljudima
već hiljadama godina, lako se prepoznaje po svojim debelim mesnatim listovima i
cvijećem obliku zvijezde.
Ova biljka sadrži
polisaharide, tanine, sluz, flavonoide, alkaloide, smole, kalcijev malat,
trigliceride, mravlju i jabučnu kiselinu.
Čaj od čuvarkuće
potiče izlučivanje mokraće, te pomaže kod proljeva. Pomaže kod teških
menstruacija, dizenterije krvi i infekcije uha. Sok se koristi za liječenje
opeklina, uboda insekata, kurje oči, bradavice i Sunčeve pjege.
15.
Maćuhica (Viola tricolor)
Ljekovito bilje
može ponekad biti prerušeno i u prekrasno poljsko cvijeće. Maćuhica (dan i noć,
viola, gospina ljubica, poljska ljubica, trobojna ljubica…) je uobičajeni
evropski divlji cvijet koji ima i ljekovita svojstva.
Raste u planinskim
područjima, uglavnom na suhim, stjenovitim područjima. Samo se divlja podvrsta
s malim cvjetovima (8-14 mm) koristi za narodnu medicinu. Maćuhica sadrži
flavonoide, eterična ulja, vitamin C, karotenoide, kumarin, sluz i minerale.
Koristi se za
liječenje kožnih bolesti, svrbež, reumatizam, giht, žuticu, kronični bronhitis,
običnog i velikog kašlja, za jače izlučivanje mokraće i protiv upale mokraćne
bešike.
16.
Divizma (Verbascum Thapsus)
Divizma (divlji
tabak, žutocvijet, vučji rep…) raste na sunčanim kamenitim brežuljcima i
stjenovitom tlu. Porijeklom je iz Evrope, sjeverne Afrike i Azije, a uvezena je
u Ameriku i Australiju. Cvijeće i lišće se koriste u narodnoj medicini.
Sadrži sluz,
saponine, šećer, kumarin, beta-karoten, flavonoide i eterična ulja.
Divizma se koristi
protiv kašlja, prehlade, promuklosti i reumatizma. Vrlo je dobra za plućne
bolesti, hemoroide, jetru, slezenu i kašalj. Listovi su se ponekad i pušili
protiv plućnih bolesti (tradicija Indijanaca). Ulje od cvijeća se dugo koristi
protiv uhobolje, ozeblina, ekcema i drugih vanjskih rana.
17.
Dobričica (Glechoma hederacea)
Dobričica, poznata
i kao niski bršljan, dobričava trava i mjesečnjak ima brojna ljekovita
svojstva, a koristi se kao dodatak salati u mnogim zemljama širom svijeta.
Sadrži holin,
eterična ulja, saponine, tanine, smolu, sirćetnu i vinsku kiselinu.
Dobričica se
koristi u tradicionalnoj medicini već hiljadama godina. Ona posebno dobro
djeluje na disajne organe i liječenje bolesti vezane za njih: sluz u plućima i
grlu i bronhijalnu astmu. Ona ima pozitivan učinak na živčani sistem, bori se
protiv crva, potiče menstruaciju, ublažava probleme želuca i crijeva. Ona
također reguliše kolesterol.
Iako se koristi
kao salata i biljnih lijek već hiljadama godina, savjetuje se da se koristi s
oprezom (jer nije dovoljno naučno ispitana). Ova biljka je otrovna za stoku i
konje.
18.
Dragoljub (Tropaeolum majus)
Dragoljub je
cvjetnica koja je izvorno rasla u Andama Bolivije i Kolumbije, a kasnije je
naturalizovana u dijelovima SAD-a. Danas se može naći u mnogim vrtovima širom
svijeta kao ukrasna biljka.
Ova biljka sadrži
sumporni heterozid glikotropaeolozid – zbog kojeg deluje antibiotski, enzim
mirozid, smolu, pektin, gumu, tanin, šećer i vitamin C. Svi dijelovi su
jestivi, a cvijeće se obično doda u salatu kao zdravi ukrasni sastojak.
Koristi se za
infekcije mokraćnog sistema i upale mokraćnog mjehura, za hronične bolesti
bubrega, zarazni bronhitis i respiratorne infekcije nakon gripe. Također se
koristi za poboljšanje metabolizma i za borbu protiv nadutosti.
19.
Ehinacea (Echinacea angustifolia)
Ehinacea
(rudbekija) je sjevernoamerička biljka koju su Indijanci koristili za razne
ljekovite svrhe, uključujući i protiv bolova, prehlade i zubobolje.
Sadrži ehinacin,
eterična ulja, smole, fitosterole, alkaloide, škrob, šećer, glukozide s
antibakterijskim učinkom, inuline i vitamina C.
Koristi se kao
imunostimulans: jača imunitet organizma povećanjem proizvodnje antitijela i
leukocita u krvi. Djeluje kao anti-upalni agens i zaustavlja širenje bakterija.
Koristi se za liječenje kožnih rana: akne, opekline, ekceme, upala kožnih
žlijezda i uboda insekata. Potiče jetru i bubrege u procesu detoksikacije.
Također se koristi protiv dječjih bolesti, herpesa, gripe, upale sinusa,
bronhitisa i bolesti disajnog sistema.
20.
Glog (Crataegus laevigata)
Glog je biljka
koja se koristi za izradu kineskog fermentiranog pića, a njegovi ostaci
pronađeni su čak i u 9.000 godina starim posudama!
Sadrži eterična ulja,
tanine, flavonoide, organske kiseline, acetilkolin i kolin u cvijeću. I voće
sadrži organske kiseline, steroide, vitamin C, karoten, tanine, flavonoide,
acetilkolin i selen.
Glog je jedna od
najvrednijih biljaka za bolesti srca. Ona jača i reguliše rad srca. Učinkovito
reguliše krvni tlak. Kod starijih ljudi pomaže srčanom mišiću. Pomaže kod
napetosti, razdražljivosti i nesanice. Također se koristi u borbi protiv upale
pluća, gripe, kašlja i bronhitisa. Glog je važan i za žrtve srčanog udara jer
poboljšava protok krvi u srčani mišić. Njegove bobice se koriste protiv kamenca
u bubregu i gihta.
pixelizam.com
