Ako postoji cvijet koji predstavlja jesen u cijeloj svojoj raskoši onda su to hrizanteme. Te tihe glasnice promjene pojavljuju se u trenutku kada se priroda smiruje, a svjetlost dana postaje mekša i mirnija.

Njihov raskošan i dugotrajan cvat odavno je nadahnuo brojne kulture od Kine i Japana do Europe te stekao posebno mjesto u tkanju simboličnog svijeta. Tako je cvat hrizantema postao znak sjećanja, poštovanja i prolaznosti, ali i dostojanstva te vječne uspomene.

Botanika i porijeklo hrizantema

Hrizanteme pripadaju rodu Chrysanthemum iz porodice Asteraceae, zajedno s tratinčicama, margaretama i suncokretima. Njihovo ime dolazi od grčkih riječi chrysos (zlatan) i anthemon (cvijet), što otkriva i njihovu prvobitnu boju i simboliku plemenitosti.

Podrijetlom su iz Kine, gdje su se uzgajale još prije više od 2500 godina. Smatrale su se carskim cvijetom i simbolom dugovječnosti. Iz Kine su stigle u Japan, gdje su također postale carskim znakom, a to se zadržalo i dandanas kada japanski car sjedi na „Hrizanteminu prijestolju“.

U Europu su stigle u 17. stoljeću, gdje su svojom otpornošću i ljepotom osvojile vrtove i srca ljudi, posebno u jesenskom razdoblju kada većina cvijeća nestaje, a mjesto pozornice zauzimaju ove krasotice.

Vrste i uzgoj hrizantema

Danas postoji više od stotinu vrsta hrizantema, od jednostavnih do raskošnih kuglastih cvatova.

Najpoznatija je vrtna hrizantema (Chrysanthemum × morifolium), čije boje variraju od nježno bijele do zlatnožute, ljubičaste, ružičaste i crvene. Osim bojom hrizanteme raskošno variraju oblikom i veličinom cvjetnih glavica koje mogu biti od malenih 6 cm pa do impresivnih 20 cm.

Hrizanteme za uspješan uzgoj traže sunčano mjesto i dobro drenirano tlo. Redovitim orezivanjem potiče se grananje i bogatiji cvat. Cvatu od kasnog ljeta pa sve do prvih mrazeva, zbog čega se smatraju simbolom postojanosti i otpornosti. Ako želite da vaš vrt i u jesen bude ispunjen bojama i životom, hrizanteme su idealan izbor.

Podjela hrizantema prema obliku i veličini glavice

Ono što hrizanteme čini posebno zanimljivima jest raznolikost u obliku, veličini i boji cvjetnih glavica. Prema obliku glavice hrizanteme se mogu promatrati kroz tri osnovne skupine.

Jednostavne glavice imaju vrste koje su sastavljene od jednog ili dva vanjska kruga jezičastih cvjetova, dok je unutrašnja ploča cvjetova gusto poredana i ravna. Ovaj oblik daje izgled koji podsjeća na tradicionalni cvijet tratinčice, ali sa smjelošću jesenskih boja.

Anemonasti tip čine hrizanteme s glavicom koja podsjeća na cvijet anemone. One imaju jedan ili više vidljivih vanjskih krugova cvjetova, dok unutrašnji dio glavice čine nešto produljeni cvjetovi koji podižu unutarnju ploču i daju lagani „povišeni“ efekt.

Loptasti tip hrizantema ima pune, kuglaste glavice, koje su građene gotovo isključivo od vanjskih jezičastih cvjetova, bez jasno izražene unutrašnje ploče. Ovaj tip može podsjećati na mali ukrasni globus ili pon-pon.

Simbolika hrizantema: Cvijet života, dostojanstva i sjećanja

Bogata i višeznačna, simbolika hrizanteme razlikuje se od zemlje do zemlje, ali svuda ostaje povezana s dostojanstvom, zahvalnošću i sviješću o prolaznosti života.

U Kini hrizantema simbolizira dug život, mudrost i unutarnji mir. Smatra se cvijetom jeseni i znakom zrele dobi, trenutka kada čovjek ubire plodove svog rada. Često se povezuje s filozofijom taoizma, koja slavi skromnost i sklad s prirodom. U kineskoj umjetnosti hrizantema je jedno od „četiri plemenita cvijeta“, zajedno s bambusom, orhidejom i šljivom, skupinom koja simbolizira ideale čovjekove čvrstoće i postojanosti.

U Japanu je hrizantema carski simbol i znak savršenstva. Japan i danas ima cara – Naruhita, 126. vladara u neprekinutom nizu koji traje više od dvije tisuće godina. Carska tradicija u Japanu prožeta je poštovanjem prema prirodi, ciklusima života i prolaznosti, što se ogleda i u cvijetu koji predstavlja samu carsku obitelj – hrizantemi. Tako je hrizantema, poznata kao kiku, smještena u središtu japanskog carskog pečata, kojeg čini stilizirani zlatni cvijet sa šesnaest latica. Taj simbol, nazvan Hrizantemin grb (Kikumon), pojavljuje se na službenim dokumentima, diplomatskim pečatima i carskoj zastavi.

U japanskoj kulturi hrizantema utjelovljuje dug život, plemenitost i savršenstvo. Od 910. godine, kada je japanski carski dvor održao svoju prvu izložbu hrizantema, svakog 9. dana 9. mjeseca slavi se Dan hrizantema. Chōyō no Sekku, jedan je od pet sezonskih festivala u Japanu. Tada se diljem Japana izlažu tisuće pažljivo oblikovanih hrizantema u čast cara i dugovječnost hrizantemama. Na taj način hrizantema postaje most između prirode, tradicije i duhovnosti. Popularni običaj ovog festivala je ispijanje sakea s laticama hrizantema.

U Europi je simbolika hrizanteme drugačija te se povezuje sa sjećanjem i tugom, ali i s tihim poštovanjem. Npr. u Hrvatskoj, Francuskoj, Italiji i Belgiji hrizanteme su tradicionalni cvijet koji se polaže na grobove za Dan mrtvih. Bijele hrizanteme označavaju čistoću i nevinost duše, žute prijateljstvo i zahvalnost, crvene iskrenu ljubav, a ljubičaste tugu i dostojanstvo.

U umjetnosti i poeziji hrizantema je čest motiv smirenosti, kraja jednog ciklusa i prihvaćanja života u njegovoj punini. Cvijet koji cvate kad sve drugo vene tako postaje simbol mudrosti i unutarnje snage. Njezina tiha ljepota nadahnula je slikare i pjesnike od drevnih kineskih pjesama do modernih haikua, a umjetnici su kroz nju izražavali zahvalnost, prolaznost i vječnu povezanost čovjeka i prirode.

Mogli bismo reći kako hrizanteme nose dvojak značaj: istodobno su cvijet života i smrti, cvijet koji slavi početak, ali i kraj. Ne zaboravimo da je svaki kraj početak nečeg drugog i baš se u tome prepoznaje simbolika ovog predivnog cvijeta prema kojem nitko nije ravnodušan.

Zašto se hrizanteme vežu uz dan mrtvih

U našim krajevima hrizanteme su neizostavan dio Dana mrtvih, blagdana sjećanja i ljubavi prema onima koji su otišli. Kako cvatu upravo krajem listopada i početkom studenoga ne čudi da su baš one prirodno postale cvijet sjećanja.

Njihova otpornost na hladnoću, kišu i vjetar simbolizira i postojanost uspomene. U katoličkoj tradiciji hrizantema se povezuje i s vjerom u uskrsnuće te nadom da smrt nije kraj, nego prijelaz u mir. U tom smislu, hrizantema nije cvijet tuge, nego cvijet ljubavi i trajne veze između živih i preminulih.

 

Za ponijeti sa sobom

Hrizanteme su tihi svjedoci čovjekove potrebe da kroz ljepotu izrazimo ono što riječima ponekad ne možemo. Cvijet koji cvate kad sve drugo vene podsjeća nas da ljepota ne nestaje s dolaskom tišine, već da u njoj pronalazi svoj pravi oblik.

Dok u hladnim jesenskim danima promatramo njihove bogate cvatove, hrizanteme su poput tihog podsjetnika da prolaznost nije kraj, nego poziv da zastanemo, zahvalimo i sačuvamo nježnost prema svemu što je bilo i gajimo vjeru da postoji nešto veće od nas. 

 (budidobro)