Božur,
simbol ljepote i ženstvenosti, svakog ljeta obogati prirodu očaravajućom
raskoši boja i mirisa. Još od antičkih vremena poznat je kao ukrasna, ali i
ljekovita biljka blagotvornih sastojaka.
Vjerovatno
niko ne može ostati ravnodušan na ljepotu raskošnih crvenoružičastih cvjetova i
gustog lišća koja upravo u ovo doba krasi brojne vrtove. Božuri su mnogima
najljepše cvijeće, ali malo njih zna da su upravo oni kroz bogatu istoriju
postali simbol ljepote i ženstvenosti.
Božuri
odišu ženstvenošću i nježnošću u kojoj god boji dolazili, a postoje nježni
ružičasti, bijeli, žuti i u boji vina. Marko Polo jednom ih je prilikom opisao
kao ruže strukture nalik kupusu, što je poprilično tačan opis, budući da se
desetine delikatnih latica otvaraju u jedan od najljepših prizora koji je
moguće zamisliti.
Ovaj
nevjerovatno fotogeničan cvijet potiče iz Azije, odakle je u evropske i
američke vrtove donesen u društvu šipka, kamelija, hrizantema, azaleja i
magnolija.
Kinezi
su vijekovima božur u svakom obliku umjetnosti opisivali kao simbol mira,
stabilnosti i zdravlja, a još od 7. vijeka poznat je i kao nosilac dobre sreće.
Slike božura nerijetko se poklanjaju i koriste u enterijerima kao talismani za
uspjeh i sveopšti boljitak.
Drugo
kinesko vjerovanje opisuje božur kao cvijet koji pozitivno utiče na harmoničan
suživot žene i muškarca. Cvijet ljubavi, divljenja i ženstvenosti cvjeta u
kasnoproljećnim i ranim ljetnim mjesecima. Bijeli božuri simbolizuju djevojčice
i smatraju se simbolom njihovih misli, ali i njihove ljepote.
Osim
što opojno miriše i raskošno izgleda, božur ima i ljekovita svojstva.
Legenda
Postoji
čak i legenda koja kaže kako je božur dobio ime po doktoru bogova Paeonu, koji
je jedini bio pošteđen sudbine umiranja kao ostali smrtnici tako što su ga
bogovi pretvorili u cvijet kakav danas poznajemo. Navodno je Paeon božurom
izliječio ranu bogu Plutonu, kojeg je ranio Hermes. Otud i njegov latinski
naziv "Paeonia officinalis".
Božur povezao junake
Takođe
postoji još jedna legenda vezana za božure, a govori da je kosovski božur
iznikao na Gazimestanu poslije boja sa Turcima 28. juna 1389. godine, iz krvi
srpskih junaka. I danas raste tamo kao, kako bi botaničari rekli, endemska
vrsta samo na tom mjestu, a cvjeta u
maju i junu!
Malo
je poznato, međutim, da ovaj purpurni, kao krv crveni cvijet sa znatno manje
latica od onih nama poznatih, baštenskih, i ogromnim žutim prašnicima, cvjeta
na još jednom mestu koje je za srpsku istoriju takođe veoma značajno. U
Rumuniji, u Vlaškoj niziji, na nekoliko desetina kilometara od Dunava, na polju
Rovine.
Ne
bi bilo ništa čudno da se ova endemska, rijetka biljka nađe i na tom mjestu, da
baš u bici, koju su tu 17. maja 1395. vodili čuveni vlaški vojvoda Mirča Stariji
i turska vojska, koju je predvodio sultan Bajazit Prvi, nije poginuo junak
srpskih epskih pjesama, legendarni Marko Kraljević. Doduše, na turskoj strani,
kao njihov vazal, pošto se priklonio Turcima poslije Kosovskog boja.
Istoričari
su zapisali da je u ovoj, možda najvećoj bici Rumuna protiv najezde Turaka,
isto kao turski vazal, učestvovao i srpski despot Stefan Lazarević, koji je
"ispoljio neviđenu hrabrost".
Uzgoj:
1. Plitka sadnja
Božuri
se sade od sredine septembra do marta, a tajna je u plitkoj sadnji. Ako se
posade preduboko, neće procvjetati. Stabljike s pupoljcima posadite do dva
centimetra ispod površine.
2. Mnogo sunca i vode
Božurima
treba vlaga, ali zemlja u koju ćete ih posaditi mora biti dovoljno propusna.
Takođe, najljepše će cvjetati na suncu, bez imalo sjene.
3. Budite strpljivi
Treba
im i do tri godine da narastu do svoje pune veličine. Kada jednom procvjetaju u
punom sjaju, krasiće vrt i do 50 godina. Lako se prilagođavaju novim uslovima
kod presađivanja.
4. Presađivanje
Božure
je najbolje presaditi u fazi mirovanja
između oktobra i marta. Što opreznije ga okopajte oko korijena i
jednostavno prebacite na novo mjesto. Mogu se i razdijeliti kako biste dobili
još više raskošnih cvjetova.
5. Mravi su dobri za božure
Ne
pokušavajte se riješiti mrava s okruglih cvjetnih pupoljaka, jer im oni ne
štete. Najviše ih ima kada pupoljci počnu "oticati", jer se hrane
njihovim slatkim sokovima. Tako čak pomažu da se što prije otvore. Čim u
cijelosti procvjetaju, mravi će nestati.
nezavisne.com
