Najjače
na svijetu sam u tom trenutku željela da osjeti radost koja je toliko jaka i
stvarna da boli, zapisala je jedna majka.
Da
li ste se nekada zapitali kako vas je roditeljstvo promijenilo? Ako jeste,
pronaći ćete se u ovim redovima… Postoji mnogo tekstova koji govore o tome šta
znači biti majka, ovo je jedan od onih koji se ne zaboravljaju…
“Sjedimo za ručkom prije neki dan, kad moja kćerka, onako
uzgred, pomenu da ona i muž razmišljaju o djetetu. Radimo istraživanje, rekla
je u šali. Da li misliš da bi trebalo da imamo dijete?
To će vam promijeniti živote, rekla sam oprezno,
pokušavajući da zvučim opušteno.
Znam, rekla je. Nema više spavanja do kasno vikendom,
nema spontanih odmora i putovanja.
Ali, ja uopšte nisam mislila na to kad sam rekla da će im
se život promijeniti. Pogledala sam kćerku u oči, pokušavajući da nađem prave
riječi. Htjela sam da joj kažem ono što ni na jednom kursu o roditeljstvu ne
može naučiti.
Htjela sam da joj kažem da će fizičke rane od porođaja
zarasti, ali to što je postala majka ostaviće je zauvijek ranjivom.
Razmišljala sam da je upozorim da više nijedan naslov u
hronici neće pročitati, a da se ne zapita: Bože, Gospode, šta da je to bilo
MOJE dijete?! Svaki požar, svaki pad aviona, svaka nesreća će je zaboljeti.
Da joj kažem da, kad vidi slike djece koja gladuju,
pomisliti će da li išta može biti strašnije od toga da gledaš svoje dijete kako
strašno pati.
Pogledala sam u njene savršeno nalakirane nokte i
besprijekornu garderobu i pomislila da, ma koliko sofisticirana bila,
majčinstvo će u njoj probuditi životinjske nagone i potrebu da uvijek štiti
svoje mladunče, kao što to čine lavice. Da će na svako uplašeno Mamaaa! trčati
brže nego što je ikad mislila da može i lomiti sve pred sobom, ma koliko
skupocijeno bilo, bez trunke oklijevanja.
Osjećala sam da je trebalo da je upozorim da, ma koliko
godina da je uložila u svoju karijeru, sve će se to poremetiti kada postane
majka. Može ona organizovati čuvanje djeteta, pronaći najbolju dadilju na
svijetu, ali, sigurno će doći dan kad će krenuti na neki važan sastanak i
misliti na sladak miris svoje bebe. Morati će da posegne za posljednjim atomom
snage da samu sebe spriječi da ne odjuri kući i zagrli svoje čedo, uvjeri se da
je sve ok.
A željela sam da zna da svakodnevne odluke više neće moći
da budu rutinske. Da želja petogodišnjaka da u restoranu uđe u muški toalet i
zgražavanje pri pomisli na ulazak u ženski, može biti samo jedan od hiljadu
svakodnevnih problema. Da baš na tom mjestu, u gomili, može biti razapeta između
želje da dopusti svom sinu da gradi samostalnost i nesmetano uđe sam u toalet i
straha da možda baš unutra čeka neki manijak. Ma koliko odlučna i samouvjerena
bila u kancelariji, kao majka će se uvijek preispitivati.
Gledajući u nju, tako lijepu i savršenu, htjela sam da
zna da će jednom skinuti taj višak kilograma koji će ostaviti trudnoća, ali da
se nikad više neće osjećati isto.
Da će njen život, sada najvažniji na svijetu, odjednom
izgubiti toliku važnost onog trenutka kada postane majka. Da će odustati od
nekih svojih snova zbog svog djeteta, ali da će željeti da živi što duže, ne da
ispuni svoje, već da što duže gleda dijete kako ostvaruje svoje snove. To
postaje najveća radost.
Htjela sam da joj kažem da će linija od carskog reza i
strije postati ožiljci ponosa. Njena veza sa mužem će se promijeniti, ali ne na
način na koji ona misli i očekuje. Željela sam da nekako razumije da, koliko
god voljela svog muža, voljeti će ga još sto puta više kad vidi nježnost i
pažnju s kojom on kupa, povija i hrani svoje čedo.
Željela sam da zna da će se ponovo zaljubiti u njega iz
razloga koji joj sad ne izgledaju ni najmanje romantično. Htjela sam da zna da
će potpuno razumjeti i povezati se sa ženama koje su se toliko kroz historiju
borile da zaustave ratove, predrasude, vožnju u pijanom stanju i milion drugih
stvari koje proganjaju svaku majku. Tako sam željela da dočaram mojoj kćerci to
uzbuđenje koje će osjetiti kad vidi svoje dijete kako pravi prve korake ili uči
da vozi bicikl.
Htjela sam da joj nekako objasnim taj slatki osmijeh koji
će je razoružati svaki put kad njeno malo čedo pipne macu ili kucu i tome se
oduševi kao što se odrastao čovijek ničemu ne može radovati. Najjače na svijetu
sam u tom trenutku željela da osjeti radost koja je toliko jaka i stvarna da
boli!
Vidjela sam da me gleda začuđeno i shvatila da su mi se
oči napunile suzama. ‘Nikada nećeš zažaliti’,
rekla sam konačno.
Onda sam posegla za njenom rukom tiho se u sebi moleći za
nju, za sebe, za sve žene ovog svijeta koje su odabrale ovaj, najdivniji od
svih poziva na svijetu.
Molim vas podijelite ovo sa svim mamama i onima koje se
dvoume da li da postanu mame. Neka u vašim rukama uvijek bude ono što vam je u
srcu.“
haber.ba
