Godinama su
bile “one na koje se uvijek može računati”. Dobre zaposlenice, partnerice koje
razumiju, prijateljice koje sve stižu i žene koje rijetko stvaraju probleme.
No, nakon tridesete mnoge prvi put počinju osjećati ozbiljan emocionalni umor.
Iako izvana djeluju funkcionalno, sve više žena govori o kroničnoj
iscrpljenosti, osjećaju praznine, pritisku da moraju biti dostupne svima –
cijelo vrijeme, i sve češće o fenomenu burnouta. Burnout tako postaje tema o
kojoj se sve više otvoreno razgovara među ženama. Psiholozi taj obrazac
povezuju s fenomenom poznatim kao ‘people pleasing’, odnosno kroničnom potrebom
da budemo prihvaćeni, korisni i “dovoljno dobri” za druge, čak i kada to ide na
štetu vlastitih potreba. Kada govorimo o burnout, potrebno je osvijestiti sve
njegove uzroke i posljedice.
Zašto su baš žene nakon 30-e sklonije burnoutu?
Stručnjaci
objašnjavaju kako razlog nije biološki, nego društveni. Od djevojčica se i
dalje češće očekuje da budu pristojne, empatične, emocionalno dostupne i
prilagodljive, dok se dječake više potiče na autonomiju i izražavanje vlastitih
potreba.
Problem postaje posebno vidljiv nakon 30-e jer tada mnoge žene istodobno
pokušavaju održavati karijeru, partnerski odnos, obitelj, društveni život i
emocionalnu stabilnost. Upravo tada people pleasing iz “osobine karaktera”
često prelazi u kronični obrazac iscrpljivanja.
Prema podacima časopisa Psychology Today, žene češće od muškaraca pate od
posljedica ugađanja svima, a dugoročne posljedice uključuju burnout,
anksioznost, osjećaj krivnje i emocionalnu otupljenost. Također,
burnout utječe na kvalitetu života i odnosa.
Zašto je ‘people pleasing’ i burnout danas toliko
raširen?
Psiholozi
upozoravaju kako moderne žene žive pod pritiskom da moraju biti uspješne,
emocionalno dostupne, produktivne i stalno “ugodne za suradnju”. Društvene
mreže dodatno pojačavaju njihovu potrebu za potvrdom i odobravanjem okoline.
Istodobno, sve više terapeuta upozorava da ‘people pleasing’ često nije samo
osobina ličnosti, nego obrazac razvijen još u djetinjstvu – kao način
izbjegavanja konflikta, odbacivanja ili kritike. Problem je što osobe koje
stalno ugađaju drugima s vremenom počinju gubiti kontakt sa sobom. Više ne
znaju što stvarno žele, teško postavljaju
granice i osjećaju krivnju čak i kada pokušaju zaštititi vlastite
potrebe. To može biti uvod u burnout.
Kako prestati ugađati svima?
Psihoterapeutkinja
Ilene Cohen za Psychology Today objašnjava da ugađanje drugima često proizlazi
iz straha od tuđeg neodobravanja i potrebe da izbjegnemo neugodu konflikta.
Prvi korak
prema promjeni, savjetuje, nije “postati sebičan”, nego naučiti biti autentičan
i prestati graditi vlastitu vrijednost isključivo kroz zadovoljavanje drugih
ljudi. Burnout se može spriječiti postavljanjem zdravih granica i
samopouzdanjem.
Psiholozi
savjetuju još nekoliko važnih promjena:
- ne odgovarati automatski s
“da”
- naučiti tolerirati osjećaj
neugode kada postavimo granicu
- prestati se pretjerano
opravdavati
- osvijestiti da tuđe emocije
nisu uvijek naša odgovornost
- razvijati odnose u kojima
postoji ravnoteža, a ne stalno davanje
Jedna od najvažnijih rečenica koju osobe koje
ugađaju svima trebaju naučiti izgovoriti je: “Moram razmisliti pa ću ti
javiti.” Jer mentalno zdravlje ne počinje tek wellness rutinom ili vikendom bez
mobitela. Ponekad počinje vrlo jednostavno – učenjem da vlastite potrebe nisu
manje važne od tuđih.
