Srećan početak školske godine!!!

Primače se dan polaska u školu, a ja i moj stric Ilija sve smo zabrinutiji. Kako i ne bi bili, braćo moja! Obojica smo upisani u prvi razred osnovne škole. Sam đavo zna šta nas čeka tamo kad nas naguraju u prostran razred, zatvore vrata, a pred nama se pojavi učiteljica sa močugom u ruci.

- Namrtvo smo poginuli! - zlosutno pororokuje stric Ilija i beči se na mene kao pečena ovca. - Glave ćemo pogubiti.

Ja sam i bez toga uplašen, a još kad čujem šta on govori, tek tada se prestravim...
Kud će vam taj mali? Da neće u Ameriku kad ga toliko češagijate?
- Neće, bogme, nego u školu – veselo graknu moj djed.
- Uh, jadna mu majka! – huknu onaj seljak. – Odraće ga tamo živa.“


Branko Ćopić, "Glava u klancu, noge na vrancu"
Noviji Stariji