Inspiraciju za My Heart Will Go On
komponovao je James Horner kao instrumentalni motiv za film Titanik (1997).
Nakon toga je angažovao tekstopisca Will
Jenningsa, koji je napisao stihove iz perspektive starije osobe koja se
prisjeća davne ljubavi.
Jennings je izjavio da ga je nadahnuo
susret sa ženom starom više od stotinu godina, simbol života koji se ipak
osjeća vitalnim, baš kao glavna junakinja filma.
Rana odbijanja i sudbinska promjena
Pjesmu je na kraju izvela Celine Dion,
iako je pre početka bila skeptična, nije joj se dopala energija pjesme i bila
je iscrpljena tog dana.
Uprkos tome, njen suprug i menadžer René
Angélil uspio je da je ubijedi da snimi demo verziju.
Ta demo snimka, navodno snimljena samo
jednim pokušajem, bila je toliko emociotivna i autentična da je producer Simon
Franglen nije mijenjao, postala je glavna verzija pjesme u filmu i na
soundtracku.
Reziser James Cameron prvobitno nije
želio vokalnu pjesmu na kraju filma, smatrajući da bi to bio komercijalni
dodatak.
Globalni uspjeh i nagrade
Objavljena 24. novembra 1997. godine, My
heart will go on postala je najveći hit Celine Dion, zadržavši prvo mjesto na
listama u više od 25 zemalja. Prodato je više od 18 miliona kopija, čime je
pjesma postala drugi najprodavaniji singl ženske solo izvođačice u historiji.
Pjesma je osvojila Oskara za najbolju
originalnu pjesmu, Zlatni globus, četiri Grammy nagrade (uključujući Record of
the Year i Song of the Year), te je ušla među Songs of the Century prema RIAA i
Nacionalnoj fundaciji za umjetnost Wikipedia+1. U 2025. godini, američka
Library of Congress uvrstila je pjesmu u National Recording Registry kao
kulturno značajan zapis.
Nasljeđe i značenje dla Celine
Za Dion, ova pjesma je predstavljala
priliku da bude "povezana s klasikom koji će živjeti zauvijek", kako
je sama rekla. Time My heart will go on nije samo soundtrack himna Titanika,
već i emotivna kapija u vječnost njene umjetničke ostavštine.
